hrvatski

Obrazovanje za demokraciju i ljudska prava u Bosni i Hercegovini

Glavni poticaj za provođenje ovog istraživanja bila je potreba da se empirijski potvrde postignuća učenika u nastavi predmeta DLJP-a koji je u srednje škole Bosne i Hercegovine uveden 2003. godine nakon usvajanja Zajedničke jezgre nastavnih planova i programa za osnovnu i srednju školu. Istraživanjem se nastojalo utvrditi što se postiglo i koje poteškoće prate realizaciju nastave DLJP-a u srednjim školama BiH, kako bi se, na temelju tih podataka formulirali prijedlozi za unaprjeđenje politike, pristupa, programa i nastave DLJP-a. S tim ciljem nastojalo se prikupiti, obraditi, interpretirati i usustaviti što više podataka o mišljenjima i stavovima glavnih aktera srednjoškolskog odgoja i obrazovanja - učenika, nastavnika DLJP-a i direktora škola. Cjelokupno istraživanje proizlazilo je iz konceptualnog i teorijskog okvira priređenog za istraživanje učenika, koji je potom prilagođen ispitivanju nastavnika i direktora srednjih škola. Tim su se okvirom strukturalno objedinile tri kategorije varijabli: znanje, odnos prema DLJP-u i politička kultura. Rezultati ispitivanja znanja učenika potvrđuju da DLJP doprinosi razumijevanju pojmova, načela, institucija i praksi u području demokracije, ljudskih prava i građanstva, zbog čega se sa sigurnošću može reći da je uvođenje posebnog predmeta u škole s ciljem pripreme učenika kao građana, opravdalo tu svrhu. Učenici su na kraju školske godine pokazali bolje znanje nego na početku. Većina učenika zadovoljavajuće je savladala većinu tema koje se obrađuju u DLJP-u, no neke od najvažnijih tema naučilo je manje od polovice učenika. Učeničko poznavanje demokracije, ljudskih prava i građanstva na kraju školske godine variralo je prema administrativno-teritorijalnoj pripadnosti, jeziku na kojemu se provodi NPP, vrsti škole, razredu, uspjehu na kraju godine, stupnju obrazovanja roditelja i spolu. Razlike u znanju učenika u odnosu na administrativno-teritorijalnu pripadnost omogućile su da se identificiraju uspješni i manje uspješni kantoni/županije/regije u ishodima DLJP-a. Te su razlike nađene i u odnosu na jezik na kojemu se provodi NPP. Odgovori učenika na pitanja o provedbi DLJP-a potvrđuju da je taj predmet značajan faktor njihovog građanskog razvoja. DLJP se u mnogim školama ostvaruje kao otvoreni forum na kojemu se učenici potiču da društvenim temama pristupaju s različitih gledišta, od čega osobno imaju višestruke koristi. Potvrđeno je, naime, da su kroz DLJP učenici razvili ili usvojili niz znanja, vještina i dispozicija bitnih za građanstvo, poput shvaćanja važnosti individualnog angažmana za društvenu promjenu, samostalnog donošenja odluka i preuzimanja odgovornosti u odlučivanju, suradnje s drugima u rješavanju problema i svijesti o doprinosu lokalnoj zajednici. No i ovdje se pokazalo da takva praksa nije prisutna u cijeloj BiH. U školama koje provode NPP na bosanskom jeziku nastava DLJP-a više je okrenuta potrebama učenika kao građana nego u školama s NPP na hrvatskom i srpskom jeziku. Ispitivanje građanske i političke kulture učenika potvrdilo je da su oni pasivni subjekti, da nemaju povjerenja u demokratske političke institucije i aktere. Učenička pasivnost i nepovjerenje, kao i njihov odabir životnih vrijednosti u području privatnosti, podudarni su s njihovim nezadovoljstvom razvojem demokracije u BiH. Više od polovice ih ocjenjuje taj razvoj kao nizak ili vrlo nizak, a kao glavne uzroke navode podjelu BiH na Federaciju i Republiku Srpsku, sukobe među konstitutivnim narodima, korupciju u tijelima vlasti i visoku stopu nezaposlenosti. Iako su neskloni aktualnim državnim i lokalnim vlastima, za većinu učenika su ipak političari ti o kojima ovisi ubrzanje demokratskog razvoja BiH, a za jednu četvrtinu su to građani. Pri tome učenici ne misle na bilo kakve političare nego samo na one koji su društveno odgovorni. Rezultati ispitivanja stavova nastavnika i ravnatelja škola o DLJP-u i njihove građanske i političke kulture usporedive s rezultatima ispitivanja učenika. Na temelju rezultata istraživanja izrađene su preporuke namijenjene najvažnijim akterima odgoja i obrazovanja u Bosni i Hercegovini – ministarstvima obrazovanja na svim razinama, Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje i pedagoškim zavodima te nastavničkim fakultetima, direktorima srednjih škola i nastavnicima DLJP-a.

citizenship education; human rights education; education for democracy; research; civic knowledge; civic culture; attitudes towards citizenship education; Bosnia and Herzegovina

nije evidentirano