hrvatski

Hrvatski pravopis u 90-im godinama 20. stoljeća: Povratak tradiciji ili restandardizacija pravopisne norme

Promjena državnopravnog statusa Republike Hrvatske 1991. godine značila je i promjenu statusa hrvatskoga standardnog jezika. Ta se činjenica odrazila ne samo na (spontanu) jezičnu uporabu (često bez jasnih lingvističkih utemeljenja govornici hrvatskoga jezika unose promjene u vlastiti izričaj demonstrirajući pritom i svoje viđenje hrvatskoga jezika i težnju da se on jasnije diferencira spram srpskoga) nego i na više ili manje plansko djelovanje u pojedinim jezičnim normama. Dakako, nisu pritom u jednakoj mjeri bile zahvaćene sve jezične razine, odnosno jezični planovi: najviše je normativnih aktivnosti zabilježeno u vezi s leksičko semantičkom jezičnom razinom (brojni jezični savjeti/savjetnici) te u vezi s pisanim planom realizacije (intervencije u pravopisnu normu). U tekstu se bavimo zbivanjima u vezi s hrvatskim pravopisom u posljednjem desetljeću 20. stoljeća. Promjene u pravopisnoj normi razmatraju se i s obzirom na raniju hrvatsku tradiciju, i s obzirom na zatečenu pravopisnu praksu. U tom će se smislu zaključiti da su – iako opravdavane potrebom povratka ranijoj (prednovosadskoj) hrvatskoj pravopisnoj normi – neke od pravopisnih mijena i radikalnije no što bi to tradicija mogla zahtijevati.

pravopisna norma; restandardizacija; hrvatski pravopis

nije evidentirano