hrvatski

Hrvatski kao nastavni i udžbeni jezik

Hrvatski se jezik javlja kao nastavni predmet (Hrvatski jezik), kao nastavni jezik (jezik na kojem se izvodi nastava svih školskih predmeta osim nastave stranih jezika) i sukladno tomu kao udžbeni jezik (jezik na kojemu su napisani udžbenici). Dijete se s hrvatskim jezikom kao nastavnim predmetom susreće polaskom u prvi razred osnovne škole. Od tada pa do završetka srednjoškolskoga obrazovanja hrvatski će jezik sustavno učiti prvotno kroz sadržaje toga nastavnoga predmeta. Iako je institucionalno poučavanje hrvatskoga jezika oslonjeno ponajprije na nastavu hrvatskoga jezika kao nastavnoga predmeta, potporu učenju hrvatskoga jezika mora dati i nastava svih ostalih školskih predmeta. Jedan od preduvjeta učenja hrvatskoga standardnog jezika u nastavi drugih nastavnih predmeta jesu udžbenici odnosno jezik udžbenika. Osim što je udžbenik utemeljen na znanstvenim spoznajama, on mora biti usklađen sa suvremenim didaktičkim spoznajama i zahtjevima metodike pojedinoga nastavnog predmeta, ali i sa zahtjevima standardnojezične norme. Naime, svi predmeti i pripadajuće im školske knjige pisane su hrvatskih standardnim jezikom (ili bi to morali biti). Standardni jezik pripada najvećoj priopćajnoj razini sporazumijevanja i određen je usustavljenim pravilima odnosno jezičnim normama. U radu se problematizira otklon od implicitne jezične norme u osnovnoškolskim udžbenicima za matematiku i prirodu i društvo u nižim razredima osnovne škole. Otklon od jezične norme u promatranim udžbenicima bit će određen kao takav ako udžbeni jezik odstupa od jezične norme opisane i propisane u hrvatskoj gramatici, pravopisu i rječniku. Potvrde učenju hrvatskoga jezika i u nastavi ostalih školskih predmeta, a ne samo u nastavi Hrvatskoga jezika, potvrđuju analizirani udžbenici. Učenje hrvatskoga jezika ne svodi se, dakle, samo na nastavu predmeta Hrvatski jezik nego se hrvatski jezik uči i onda kada je on komunikacijska osnovica drugim školskim predmetima.

hrvatski jezik; udžbenik

nije evidentirano