hrvatski

Lacanovo mišljenje subjekta

Osnovna namjera ovog rada je ukazati na posebnost Lacanovog mišljenja subjekta. U vremenu strukturalističkog svođenja subjekta na puki učinak strukture Lacan teži sačuvati pojam subjekta. Unatoč tome Lacan nije izravni nastavljač novovjekovnog mišljenja subjekta, već je za njega kartezijanski cogito i temelj i mjesto kritike. U kartezijanskom određenju cogita, za Lacana je sporno, samoutemeljenje Ja u činu njegovog mišljenja. On tvrdi da, ako se i dopusti mogućnost nastanka samoizvjesnosti svijesti iz sebe same, ipak ostaje krajnje problematično na koji način se u tom činu može zahvatiti Ja. Ono što Lacan preuzima od kartezijanskog subjekta je nastajanje subjekta u činu sumnje. Promatran na taj način, Freudov postupak je za Lacana kartezijanski jer Freud stavlja naglasak na sumnju u govoru analiziranog kako bi mogao zahvatiti njegovo nesvjesno. Za Lacana subjekt je rascijepljeni subjekt, subjekt kojeg njegovo Simbolično ustrojstvo cijepa na imaginarni ego i subjekt nesvjesnog. Diskurs simboličkog je ustrojen kao lanac označitelja pa je i subjekt u Simboličnom sveden na označitelj. Značenje subjekta označitelja ne obuhvaća subjekt nesvjesnog te je subjekt otuđen od svog subjekta nesvjesnog. Rascjep nastao u subjektu njegovim podvrgavanjem označiteljskom ustrojstvu Drugog ima reperkusiju i na subjektovo opažanje. U opažanju subjekt je rascijepljen jer su objekti viđeni s mjesta ega, subjekta označitelja, a žuđeni s mjesta subjekta nesvjesnog.

subjekt; cogito; rascijep; subjekt nesvjesnog; subjekt označitelj

nije evidentirano