hrvatski

Razlikuju li se učenici različitog statusa uključenosti u nasilje u stupnju samoefikasnosti i percepciji roditeljskih sukoba?

Promatranje obiteljskog nasilja u mnogobrojnim istraživanjima pokazalo se kao značajan čimbenik za razvoj vršnjačkog nasilja. Učenici uključeni u vršnjačko nasilje u školama pokazuju slabiju prilagodbu i funkcioniranje u akademskoj, socijalnoj i emocionalnoj domeni. Cilj istraživanja je provjeriti razlikuju li se učenici različitog statusa uključenosti u nasilje s obzirom na roditeljske sukobe koje doživljavaju i postignutu samoefikasnost. U istraživanje je sudjelovalo 448 (61, 6 % mladića i 38, 4% djevojaka) učenika prvih i drugih razreda (prosječne dobi M=15, 84) srednjih škola (Elektrotehnička i prometna škola 37, 5% i Ekonomska škola 62, 5%). Učenici su popunjavali Skalu dječje percepcije sukoba među roditeljima, Upitnik samoefikasnosti za djecu i Upitnik o nasilju među školskom djecom. S obzirom na uključenosti u nasilje učenici su imali sljedeći status: 56, 3% učenika nije bilo uključeno u nasilje, 24, 3% učenika su žrtve nasilje, 13, 8% su i žrtve i nasilnici (provokativne žrtve), a 5, 6% su nasilnici. Analizom varijance dobiveni su sljedeći rezultati: učenici žrtve nasilja i provokativne žrtve u odnosu na učenike neuključene u nasilje percipiraju veći intenzitet sukoba među roditeljima (F(3, 4230)=8, 77 ; p<, 01), iskazuju višu razinu samookrivljavanja (F(3, 423)=5, 09 ; p<, 01) te osjećaju veću prijetnju (F(3, 423)=8, 48 ; p<, 01). Učenici žrtve nasilja u odnosu na učenike neuključene u nasilje iskazuju manji stupanj socijalne (F(3, 423)=3, 49 ; p<, 05), akademske (F(3, 423)=9, 19 ; p<, 01) i emocionalne samoefikasnosti (F(3, 423)=6, 07 ; p<, 01). Učenici provokativne žrtve nasilja u odnosu na učenike neuključene u nasilje pokazuju slabiju akademsku samoefikasnost (F(3, 423)=9, 19 ; p<, 01), dok učenici nasilnici u odnosu na učenike žrtve nasilja pokazuju viši stupanj emocionalne samoefikasnosti (F(3, 423)=6, 07 ; p<, 01). Iz navedenih rezultata možemo zaključiti kako žrtve vršnjačkog nasilja percipiraju najviše roditeljskih sukoba i najmanje razvijenu samoefikasnost, a potom djeca koja su ujedno i nasilnici i žrtve nasilja. No postavlja se pitanje uzroka, odnosno posljedice. Da li su djeca žrtva nasilja to postala zbog promatranja roditeljskih sukoba i kao posljedice toga razvila slabiju samoefikasnosti, ili je doživljeno nasilje u školi utjecalo na slabiji razvoj samoefikasnosti?

vršnjačko nasilje; roditeljski sukobi; samoefikasnost

nije evidentirano