hrvatski

Kultiviranje žudnje: tijelo u feminističkoj pedagogiji

Tijelo je posljednjih desetljeća postalo jedan od najčešće tematiziranih pojmova u društvenim i humanističkim znanostima. Većina autora taj interes povezuje s razdobljem kasnog ili visokog moderniteta u kojemu ono zauzima centralno mjesto u samoodređenju pojedinca (tijelo kao projekt). Ipak, pitanje što tijelo jest još uvijek dobiva različite, nerijetko oprečne odgovore. Ovisno o perspektivi, ono je promatrano kao materijalna, biološka činjenica, ili kulturom, odnosno diskursom određen pojam. U feminističkoj pedagogijskoj perspektivni kao polazište za tematizaciju tijela prevladavaju konstruktivističke teorije koje autorima omogućuju kritiku biologijskog determinizma, utemeljujuću za normativnost i superiornost muškog (bijelog, heteroseksualnog, pripadnog srednjoj klasi) tijela u odnosu na žensko (Drugo). Ta kritika među ostalim obuhvaća analizu konstruiranja rodnih i seksualnih tijela učenika i učitelja, iznalaženje oslobađajućih naracija tjelesnosti nasuprot opresivnima, te poziv na artikuliranje diskursa erotičnosti u obrazovanju, nasuprot prevladavajućem diskursu šutnje.

feministička pedagogija, tijelo, socijalna konstrukcija, obrazovanje, transformacija

nije evidentirano