hrvatski

Kako osigurati opstanak „Ostalih“: dokidanje institucionalne diskriminacije nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini

Suvremeno bosanskohercegovačko društvo, državno ustrojstvo, politika, pa čak i svakodnevni život građana ograničeni su normativno-institucionalnim rješenjima mirovnog sporazuma iz Daytona, kojeg u aneksu IV čini i Ustav Bosne i Hercegovine. U Ustavu su pripadnici etničkih skupina koji ne pripadaju trima konstitutivnim narodima nazvani „Ostali“. Uvriježeno je mišljenje da njih čine državljani Bosne i Hercegovine koji pripadaju jednoj od sedamnaest zakonom priznatih nacionalnih manjina te građanke i građani koje/i se ne izjašnjavaju kao pripadnici ijednog konstitutivnog naroda. Premda (mnogo)brojnost zajednica kojima je priznat manjinski status sugerira na prvi pogled kvalitetnu manjinsku politiku, u nefunkcionalnoj državi koja je koncipirana kao konsocijacijska demokracija (organizirajući državni ustroj temeljem jednakomjerne zastupljenosti tri pripadnika konstitutivnih naroda u tijelima vlasti), biti pripadnikom nacionalne manjine često rezultira isključenošću, asimilacijom, diskriminacijom i(li) neostvarivanjem propisanih prava. Hrvatska znanstvena literatura oskudijeva radovima koji analiziraju (neefikasnost) pravnog i institucionalnog sustav Bosne i Hercegovine te presudu Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić i Finci, koja nalaže zabranu diskriminiranja „Ostalih“ u pristupu najvišim državnim funkcijama i do sada je najsnažniji motivator nužnih ustavnih promjena. Teoretski koncept defektne demokracije primijenjen je kako bi se opisale povijesno-društvene i zakonodavne okolnosti u kojima su građani/ke koje/i ne pripadaju konstitutivnim narodima (a među njima je najveći broj pripadnika nacionalnih manjina) diskriminirani i isključeni iz pojedinih političkih funkcija te su im negirana prava na političku participaciju. Potom članak analizira zakonski jamčena kolektivna prava nacionalnih manjina, budući je to svojevrsni „korektiv“ za isključenje iz najviših političkih funkcija. Članak zatim analizira činjenicu diskriminacije nacionalnih manjina u pogledu ostvarivanja potpune jednakosti državljana pri ostvarivanju pasivnog i aktivnog biračkog prava, raščlanjivanjem odredbi presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić i Finci. Konačno, članak sugerira područja unaprijeđenija i modele suzbijanja diskriminacije nacionalnih manjina te moguće modele uključivanje pripadnika nacionalnih manjina u zakonodavna i izvršna tijela države.

Bosna i Hercegovina, defektna demokracija, „Ostali“, nacionalne manjine, konstitutivni

nije evidentirano