hrvatski

Osmišljavanje, impelemntacija i evaluacija preventivnog programa kockanja mladih "Tko zapravo pobjeđuje?"

Projekt pod nazivom Osmišljavanje, implementacija i evaluacija preventivnog programa kockanja mladih „Tko zapravo pobjeđuje?“ sastavni je dio širih znanstveno-istraživačkih i stručnih aktivnosti projekta „Kockanje mladih u Hrvatskoj“ koje se od 2010. godine provodi na Sveučilištu u Zagrebu, uz financijsku i organizacijsku podršku Hrvatske Lutrije, d.o.o., Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Agencije za odgoj i obrazovanje. Nositelj projekta je Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, voditelj je doc.dr.sc. Neven Ricijaš, a članovi projektnog tima su dr.sc. Dora Dodig, dr.sc. Aleksandra Huić, doc.dr.sc. Valentina Kranželić i doc.dr.sc. Zoran Zoričić. Izrada i implementacija ovog preventivnog programa nastala ja kao odgovor na utvrđene potrebe za takvim aktivnostima u okviru širokog i sveobuhvatnog prevalencijskog istraživanja provedenog s više od 3.000 srednjoškolaca u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Koprivnici, Slavonskom Brodu i Vinkovcima. Rezultati jednoznačno upućuju na uključenost mladih u aktivnosti kockanja, a posebno sportskog klađenja, pri čemu je značajan broj mladih razvio ozbiljne štetne psihosocijalne posljedice, a nije zanemariv niti udio mladih u riziku (Ricijaš, Dodig, Huić i Kranželić, 2011). Program je osmišljen i implementiran tako da se temelji na znanstveno dokazanim i međunarodno priznatim principima uspješnih preventivnih programa kockanja mladih. Karakteriziraju ga sljedeća obilježja: (1) sveobuhvatnost u pristupu, (2) utemeljenost na teoriji i empirijskim rezultatima istraživanja, (3) korištenje raznolikih metoda učenja, (4) dostatno trajanje, (5) promicanje pozitivnih odnosa, (6) razvojna usklađenost s korisnicima, (7) socijalno-kulturalna prikladnost, (8) educirani provoditelji programa, te (9) evaluacija učinka i procesa. Preventivni program kockanja mladih „Tko zapravo pobjeđuje?“ sastoji se od 6 tematskih cjelina koje se provode unutar 90 minuta (2 školska sata). Opći cilj programa je prevencija kockanja i klađenja maloljetnika, te razvoj ispravnog odnosa prema igrama na sreću, kao i osobno odgovornog ponašanja u ovom području. Program kombinira razvijanje specifičnih znanja, sa specifičnim vještinama važnim za razvoj otpornosti prema razvoju štetnih psihosocijalnih posljedica kockanja. Središnje teme prema cjelinama su sljedeće: (1) uvod - upoznavanje s učenicima i upoznavanje učinka s temom, (2) znanje o konceptima šanse i vjerojatnosti u igrama na sreću, (3) upoznavanje s pozitivnim i negativnim posljedicama kockanja, kao i odnosa prema igrama na sreću, (4) vještine rješavanja problema, (5) vještine odolijevanja vršnjačkom pritisku, (6) sažimanje i integracija naučenog na radionicama. U okviru programa sadržano je i jedno predavanje za roditelje učenika, a koje ima za cilj edukaciju i senzibilizaciju roditelja u ovom području. Program je implementiran i evaluiran tijekom školske godine 2012./2013. u dvije zagrebačke srednje škole: III. gimnazija i Škola za cestovni promet. U svakoj školi su kroz program prošli učenici jednog prvog i jednog drugog razreda (ukupno četiri razreda), te su prilikom cjelokupnog provođenja programa poštivana sva etička načela struke i istraživanja s djecom i mladima. Proces znanstvene evaluacije osmišljenog i implementiranog preventivnog programa ključan je dio ovog projekta, čime dobivene spoznaje ostvaruju vjerodostojnost, a daljnje aktivnosti mogu poslužiti za unaprjeđivanje utemeljeno na znanstvenim pokazateljima. Cjelokupni proces evaluacije bio je osmišljen u skladu sa znanstvenim principima. Okvir procesa evaluacije možemo definirati kroz tri temeljne komponente: 1) Provedena je dvostruka evaluacija: a. evaluacija učinka programa i b. evaluacija procesa ; 2) Istraživanje je provedeno u dvije vremenske točke: a. pred-test - testiranje učenika prije provedbe programa i b. post-test - testiranje učenika nakon provedenog programa ; 3) U procesu evaluacije sudjelovale su dvije skupine učenika: a. interventna skupina - učenici koji su prolazili kroz program prevencije i b. kontrolna skupina - učenici koji nisu prošli kroz program. Ovakav način evaluacije omogućio nam je odgovore na sljedeća pitanja: Je li program učinkovit i koliko? Jesu li učenici zadovoljni programom? Na koji način i u kojim područjima ostvarujemo željene promjene kod učenika prije i poslije programa? U kojim područjima i na koji način se razlikuju učenici koji su prošli kroz program u odnosu na one koji nisu? Rezultati evaluacije učinka pokazuju da je program postigao sve postavljene ciljeve: 1) poboljšao je znanje mladih o kockanju i posljedicama kockanja, 2) poboljšao je statistička znanja o šansama i vjerojatnostima te konceptima u podlozi igara na sreću, 3) smanjio je kognitivne distorzije povezane s kockanjem, 4) unaprijedio je vještine rješavanja problema i donošenja odluka te vještine odupiranja vršnjačkom pritisku, 5) osnažio je osjećaj generalne samo-efikasnosti za nošenje sa životnim situacijama. Evaluacija pokazuje i da su primarni korisnici (srednjoškolci) zadovoljni programom i vide korist od sudjelovanja, te bi većina njih ovaj program preporučila i svojim prijateljima. Smatraju da je sudjelovanje u programu bilo zanimljivo i korisno. Isto vrijedi i za roditelje i njihovo zadovoljstvo predavanjem i predavačem. Procjene subjektivne koristi još su veće od samog zadovoljstva programom, što je dodatni pokazatelj da je program postigao sve postavljene ciljeve. Nakon cjelokupne provedbe projekta napravljena je SWOT analiza s ciljem identificiranja mogućnosti i uvjeta daljnje diseminacija programa. Ključne snage programa su da odgovara potrebama korisnika, da je sveobuhvatan i pogodan za primjenu u školskom okruženju, te prije svega da je učinkovit i da su sami korisnici zadovoljni njime. Iskustvo je također ukazalo na pravovremenu priliku da se utječe na jedan od suvremenih modaliteta rizičnog ponašanja adolescenata, odnosno utjecanja na njihov zdrav psihosocijalni razvoj, što je platforma za buduće osobno odgovorno uključivanje u igre na sreću u kontekstu društveno odgovorno priređivanja igara na sreću. Identificirane slabosti i opasnosti koje su autori uočili služit će kao podloga za modifikaciju programa, te kao platforma za daljnje projektne aktivnosti. Kao ključna slabost identificirana je organizacijska zahtjevnost implementacije programa te duljina trajanja, koja je ukazala na potrebu modifikacije programa u okviru školskog sata (45 minuta), kroz 8/9 tematskih cjelina, dok je ključna opasnost potencijalni problem s diseminacijom zbog velike preopterećenosti škola drugim programima i obvezama, kao i nedostatkom mogućnosti financiranja razvoja i diseminacije programa. Daljnji planovi modifikacije i diseminacije preventivnog programa kockanja mladih „Tko zapravo pobjeđuje?“ temelje se na iskustvu provedbe te prikazanim rezultatima evaluacije. Oni uključuju (1) implementaciju modificirane verzije programa, njegovu ponovnu evaluaciju učinka i procesa, (2) izradu i tiskanje programskog paketa, (3) osmišljavanje edukacije voditelja programa (4) te početak nacionalne diseminacije s prioritetom onih škola i gradova koji su sudjelovali u dosadašnjim projektnim aktivnostima.

kockanje; klađenje; prevencija; mladi; rizična ponašanja

nije evidentirano