hrvatski

Dječja lemska proza

U radu se nastoje rasvijetliti osebujni dječjeknjiževni diskursi obilježeni instrumentarijem i metodologijom karakterističnima za leksikografske tekstove: rječnike, enciklopedije i leksikone. Riječ je o tekstovima koji, sukladno onima u nedječjoj književnosti (osobito onoj suvremenog doba) pokazuju odlike hibridnosti združujući književne i znanstvene teme, motive, narativne postupke i metatekstualne alate. Krećući od pretpostavke o postojanju tzv. lemskih diskursa u književnosti za odrasle, srodni postupci primjećuju se i detaljnije rasvjetljavaju i u dječjoj književnosti. Analitičkim čitanjima raščlanjuju se apliciranja karakterističnih leksikografskih tehnika i postupaka u književnosti namijenjenoj mladim i najmlađim čitateljima – u prvom redu postupak tzv. lematizacije teksta. Ovakvi netipični postupci jezične prezentacije, koji svoju primarnu genezu i primjenu nalaze u leksikografiji, tekst svode na svojevrsnu lemsku strukturu, koja se pronalazi ponajprije u leksikonima, rječnicima i priručnicima autorski pridodanima glavnom dijelu (književnog) teksta. Premda je postojanje takvih diskursa moguće pratiti od početaka dječje književnosti do danas, u novije doba prisutan je ne samo njihov porast nego i teorijski okvir njihova tumačenja. Navedenu pojavu moguće je argumentirati dvostruko – s jedne strane globalnim književnim silnicama postmodernističkog predznaka karakterističnima za doba u kojemu živimo, a s druge strane specifičnostima dječjeg recipijenta. Upravo potonji aspekt, onaj utemeljen na psiholingvističkim osobitostima usvajanja pojmova i oblikovanja tzv. mentalnih leksikona (mreža riječi) u dječjoj dobi čini se presudnim za mnoštvo primjera ovakvih zanimljivih književno-leksikografskih dječjih proza.

dječja književnost; leksikografija; lema; lematizacija; mentalni leksikon

nije evidentirano