hrvatski

Kultura samovrednovanja škole i učitelja

U teorijskom dijelu rada objašnjeni su i definirani temeljni pojmovi vezani za kulturu samovrednovanja, učiteljsku profesiju i profesionalni razvoj učitelja. Kritički su prikazani sustav i proces samovrednovanja u nas i u svijetu. Samovrednovanje učitelja, kao integralni dio školske kulture, proces je kritičkog vrednovanja učiteljeva profesionalnog razvoja i djelovanja čija je svrha i smisao bolje razumjeti i mijenjati samoga sebe i tako usmjeravati svoj profesionalni razvoj i djelovanje. Za proces samovrednovanja učitelja karakteristično je da prosudbe i ocjene o učitelju i njegovu radu donosi on sam, ali i drugi sudionici samovrednovanja na temelju odabranih pokazatelja. Učitelji, učenici i vodstvo škole nisu odgovarajuće osposobljeni za planiranje, organiziranje, provođenje i analiziranje procesa samovrednovanja. Nužno je u buduće više pozornosti posvetiti razvijanju svijesti i kulture samovrednovanja kao i praktičnog djelovanja u tom smjeru. Kao učinkovit alat za poboljšavanje načina poučavanja i učiteljeva profesionalnog razvoja, proces samovrednovanja ne provodi se sustavno u hrvatskim školama, posebno kada je riječ o samovrednovanju učitelja. Iz ove se opservacije može izvesti zaključak koji upućuje na nedostatnost objektivnih, naročito operativnih, istraživanja koja bi učiteljima, znanstvenicima i školskoj administraciji pružila dovoljno relevantnih povratnih informacija o učiteljskim iskustvima i profesionalnoj kompetentnosti te o njihovom percipiranju značenja samoevaluacije za unapređivanje profesionalnog razvoja učitelja i poboljšanje nastave i učenja. Dokazana je pozitivna povezanost između samovrednovanja učitelja i profesionalnog razvoja učitelja. Kvalitetno samovrednovanje utječe na poboljšanje i razvoj kvalitete nastave, a moguće je u ozračju primjene načela usmjerenosti na budućnost, odgovornosti sudionika, profesionalnosti, transparentnosti, pravodobnosti i trajnosti procesa samovrednovanja. Poželjno je da osim učitelja u praćenju i prosuđivanju kvalitete nastave i učenja aktivno sudjeluju učenici, stručni suradnici i ravnatelji škola. Samovrednovanje pojačava samoodlučivanje i vjerodostojnost u praćenju i unapređivanju vlastitog profesionalnog djelovanja. Proces samovrednovanja učitelja valja podvrgnuti kritičkom analiziranju i vrednovanju, odnosno metaevaluiranju. Putem metaevaluacijskih aktivnosti, unapređivanjem procesa samovrednovanja kao i vlastitim profesionalnim razvojem i praktičnim djelovanjem učitelji pridonose ubrzanom prerastanju tradicijske škole u školu kao “organizaciju za učenje”. Rezultati ukazuju da se trenutačno mali broj učitelja opire samovrednovanju. Sve su školske strukture na stajalištu da samovrednovanje učitelja treba postupno uvoditi s tim da se prethodno izvrše nužne pripreme. Hipotetičko-algoritmički model samovrednovanja učitelja produkt je ovog istraživanja. U njega su inkorporirane sve bitne spoznaje i inovacije koje su proizašle iz teorijske analize i empirijskog istraživanja. Hipotetičnost modela upozorava na potrebu njegove egzaktne provjere i verifikacije u praksi te moguće sadržajno korigiranje određenih strukturnih sastavnica i funkcionalnih veza među sastavnicama koje čine cjelinu modela i njegova funkcioniranja. Model omogućuje da svaki sudionik u nastavi i učenju može vrednovati vlastite aktivnosti i aktivnosti drugih. Njegovu realnu aplikacijsku vrijednost ocijenit će znanstvena teorija i pedagoška praksa na temelju stvarne korisnosti rezultata provedenog istraživanja.

kultura samovrednovanja ; samovrednovanje škole ; učitelj

nije evidentirano