hrvatski

HRVATSKI JEZIČNI ATLAS - prioritet hrvatskoga jezikoslovlja i filologije te jedan od najvažnijih nacionalnih zadataka znanosti i kulture

Za hrvatski jezik i jezike manjina u Hrvatskoj još nisu obavljena u potpunosti fundamentalna istraživanja kako bi se dobila temeljna slika raznolikosti u jeziku, razlike između narodnih govora na terenu. Osnovna slika jezika, pejzaž narodnih govora, utvrđuje se istraživanjima po načelima lingvističke geografije – po što ravnomjernijoj mreži točaka, odabranih mjesnih govora, u uvjetnom koordinatnom sustavu. Slično se utvrđuju podaci o stanju drugih značajki prostora – geografskih, geoloških, vegetacijskih.... Na svakih nekoliko kvadratnih kilometara istražuje se jedan punkt, što može biti gušće ili rjeđe. U jeziku je koordinatni sustav uvjetan, mreža nije pravilna, kao topografski, zbog razlike u gustoći naselja i naseljenosti. Tako se istražuju fonološke (glasovne i naglasne), gramatičke osobine te u ograničenom opsegu rječničko blago. Rezultati se mogu prikazivati na kartama a služe za sva dalja jezična istraživanja (dijalektološka, jezičnopovijesna, onomastička ...) a važni su i za povijest naroda, zemlje (migracije, kontakti s drugim narodima ... ). Skupljanje rječničkoga blaga znatno je obimniji i dugotrajniji zadatak. Većina europskih naroda i zemalja ta su istraživanja obavili – Francuzi i Nijemci već krajem 19. stoljeća, a učinjeno je to tada i u Bosni i Hercegovini (ponovno 70-ih g. 20. st.), Talijani početkom 20. st., Rumunji pred II. svjetski rat, Slovaci nakon njega, Makedonija do 2005. Za hrvatski jezik još uvijek nisu provedena istraživanja svih predviđenih punktova, kao ni za jezike nacionalnih manjina u Hrvatskoj, i zato je to najvažniji zadatak ne samo hrvatskoga jezikoslovlja i filologije nego i jedan od najvažnijih zadataka hrvatske znanosti i kulture – jer to je zadatak 19. st. (Potpuna topografska, geodetsko-katastarska izmjera hrvatskoga teritorija obavljena je u 19. st., od 1869. do 1887.) Istraživanje hrvatskih narodnih govora počinje rano, npr. među prvim zvučnim zapisima jezika na svijetu uopće nalazi se i nekoliko snimaka hrvatskoga jezika – početak 20. st. (štokavski, čakavski i kajkavski). Intenzivnije istražuju se narodni govori u Hrvatskoj nakon 1945. godine, ali sustavna istraživanja po principima lingvističke geografije tek od polovice 20 st. Istraživani su govori u Hrvatskoj za višejezične atlase: Općeslavenski lingvistički atlas (28 punktova), Europski lingvistički atlas – Atlas linguarum Europae (13) i za srednjojužnoslavenski dijalektološki atlas (pod nazivom Hrvatsko-srpski dijalektološki atlas, u organizaciji Međuakademijskoga odbora za dijalektologiju, s predstavnicima JAZU, sada HAZU), sa 236 punktova u Hrvatskoj. Taj je projekt napušten. Godine 1996. zasnovan je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje projekt Hrvatski jezični (do 2000. dijalektološki) atlas. Atlas treba obuhvatiti sve govore u Hrvatskoj i hrvatske govore izvan Hrvatske, u Bosni i Hercegovini te dijaspori. Predviđena je mreža od 399 punktova hrvatskih govora (101 čakavski, 110 kajkavskih, 188 štokavskih) ; za govore manjina predviđeno je 40-ak punktova. Govori manjina dijelom su također istraživani za atlase jezika koji obuhvaćaju te govore. Da se ubrza istraživanje, odlučeno je da se uključi građa prikupljena ranije, a trebalo je kroz jedno-dva istraživačka razdoblja (4-8 godina) istražiti preostale (u 20. st.). Na žalost, ta istraživanja nisu ni danas završena, u drugom desetljeću 21. st. Gotova su istraživanja čakavskih punktova, izrađeni su i njihovi fonološki opisi (u tisku). Pri kraju su istraživanja kajkavskih (u okviru projekta Istraživanje kajkavskoga narječja u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje), ostalo je još 20- ak (petina), dok je neistraženo sedamdesetak štokavskih punktova (trećina), a većina su Hrvata štokavci. Znamo što znači jezik za nacionalni identitet i to je deklarativno jedan od prioriteta znanstvenoga istraživanja u Hrvatskoj, no praksa je drukčija. To nije samo važan nacionalni zadatak, nego i nadasve hitan: narodni govori nestaju, i to time što se, prvo, kroz vrijeme mijenjaju – govor jednoga mjesta nije isti danas kao što je bio krajem 19. stoljeća, ako se i nije ništa drugo dogodilo što utječe na njihovu promjenu ; drugo, to su migracije (npr. i u Domovinskom ratu) ; nemjerljive su civilizacijske promjene u 20 st. – masovno obrazovanje, agresija javnih medija, urbanizacija. Nestaju govori i tako što nestaju i mjesta u kojima su se govorili. Obratio sam se 1999. g. javnosti zbog toga prioritetnoga znanstvenoga i kulturnoga nacionalnog zadatka. Stare knjige koje se pretiskuju mogu se izdati i koju godinu kasnije, one su sačuvane i postoje. Arheološki artefakti mogu se otkopati i za više godina, oni postoje u zemlji – ali narodni govor od danas nije jednak kao sutra, nestaje bez traga ako se ne istraži. Dosta se čini na čuvanju, promidžbi i stvaranju pravilne svijesti o narodnim govorima. Međutim, ne ostvaruje se na odgovarajući način i tempom najvažniji zadatak hrvatske filologije.

lingvistička geografija; hrvatski jezik; atlas

Dio je rukopisa Karta "Hrvatski jezični atlas" i popis punktova (odabranih mjesnih govora)