hrvatski

Bezvremenost i svevremenost cjeline kod da Vincija i Guberine

Izreka „Veliki umovi razmišljaju jednako“ dobro je poznata u zapadnoj civilizaciji. Ipak, valjalo bi ovdje dometi „kroz vrijeme“. U radu se pokušavaju naći poveznice dva „renesansna“ uma koja su u nekom segmentu obilježila vrijeme u kojem su živjela i ostavila u nasljeđe bogatstvo ideja koje ostaju inspiracije ljudima najrazličitijih interesa - Leonarda da Vincija i Petra Guberina. Oba su čovjeka obilježena iznimnim načinom promišljanja svijeta i života oko sebe te interesa širokog spektra. Iako u prvi plan svojih istraživanja da Vinci stavlja vid a Guberina sluh, sve druge osjete stavljaju u neraskidivu cjelinu s onima kojima daju prvenstvo. Ideja i promišljanje o tome kako nešto vidjeti ili čuti, za obojicu je iznimno zanimljiva. Uvid u neviđeno ili neizrečeno golim okom ili zdravim uhom ono je što karakterizira djelovanje obojice. Prenesno u verbotonalnu priču, mimika i geste, dakle, vidni kanal, lingvistika je govora u slušnome kanalu. Obojica vide ljudsko tijelo kao cjelinu. Današnja istraživanja različitih područja ljudskog djelovanja pokazuju koliko su bezvremenske i svevremnske ideje ova dva, stoljećima udaljena, uma.

da Vinci; Guberina; verbotonalna metoda

nije evidentirano