hrvatski

"Ženska pedagogija" i feminizacija nastavničke struke kao čimbenici skrivenog kurikula

Nesporna je činjenica da je u našim školama (posebice na nižim stupnjevima obrazovanja) prisutna izrazita feminizacija učiteljske struke. Iz tog fenomena proizlaze mnoga pitanja i dileme: postoji li „ženski“ odgoj, „ženska pedagogija“ ili je to kulturalni stereotip, a ako postoji − po čemu se razlikuje od „muškog“ odgoja, obogaćuje li ili osiromašuje odgojno-obrazovni proces, ali i cjelokupnu kulturu škole? Sveopća kriza identiteta obilježje je suvremenog društva, a pitanja identifi kacije i identiteta usko su vezana uz stereotipe i predrasude. Profesija oblikuje društveni identitet čovjeka koji je, u slučaju učiteljskog poziva, opterećen rodnim stereotipima. Školi pripada puno šira društvena i kulturna uloga od pukog prosvjetnog djelovanja, ona daje kulturni legitimitet i identitet. Ako je učiteljski poziv javno legitimiran kao ženski, škola zapravo (re)producira rodne nejednakosti povezane s reprodukcijom tradicionalnih vrijednosnih sustava i segregacijom zanimanja. Uzmemo li u obzir razmišljanja o konceptu skrivenog kurikula, cjelokupno školsko okružje utječe na vrijednosti, stavove, norme i navike učenika kao i na socijalno učenje mimo postojećeg programa. Sveukupnost odnosa u školi često reproducira odnose u društvu. Feminizaciju učiteljskog poziva i „ženske pedagogije“ kao čimbenika skrivenog kurikula možemo promatrati ambivalentno: kao opasnost (ako pođemo od hipoteze da žene ne mogu biti modelom identifi kacije i djevojčicama i dječacima, te da odgajaju „mekše“ i popustljivije) ili kao prednost (ako „ženske“ tipizirane pojave promatramo u kontekstu razvoja emocionalne inteligencije učenika). Bavljenje tim pitanjima otkriva problem feminizacije učiteljskog poziva koji može egzistirati jedino na razini hipoteza koje su podložne empirijskoj provjeri.

feminizacija; skriveni kurikulum; stereotipi; učiteljski poziv; ženska pedagogija.

nije evidentirano