hrvatski

Prinosi i kakvoća mase novih potomstava stočnog kelja (Brassica oleracea var. acephala DC) te sjemena kultivara "Maksimirski visoki" u različitim rokovima presađivanja

Dialelnim križanjem 10 odabranih roditeljskih parova stočnog kelja u 1977., 1978. i 1979. godini, a dalje samooplodnjom do F-6 generacije dobivena su u Zagrebu nova potomstva golemog stočnog kelja vrlo dobrih gospodarskih osobina, koja su testirana u odnosu na standard Grüner Angeliter. Potomstvo Maksimirski visoki priznato je 1987. godine kao prvi hrvatski kultivar golemog stočnog kelja. On se odlikuje povećanim udjelom lišća u zelenoj masi, suhe tvari, energije (škrobna vrijednost) i bjelančevina, u odnosu na standard, zbog čega se njime postižu viši prinosi suhe tvari, energije (škrobne jedinice) i signifikantno viši prinosi bjelančevina u odnosu na standard. Prinosi sjemena kultivara Maksimirski visoki u Istri su varirali ovisno o roku presađivanja, kakvoći presadnica, tlu i gnojidbi. U prvom roku presađivanja (Ližnjan) na težem dubokom tlu (15.09.1992.) postignuto je 2.722 kg/ha sjemena. U drugom roku presađivanja (22.09.) postignuto je 2.494 kg/ha, a u trećem roku (29.09.) postignuto je 1.344 kg/ha, dok je u četvrtom roku (06.10.) s najslabijim presadnicama postignuto 1175 kg/ha sjemena. Na plitkom propusnom tlu s puno skeleta (Vodnjan), postignuto je 25.09. presađivanjem 925 kg/ha sjemena, a presađivanjem 30.09. svega 468 kg/ha. Na dubokom težem plodnijem tlu (Ližnjan) postignuto je u prosjeku 1934 kg/ha sjemena čistoće 99,48%, klijavosti 94,0% i energije klijanja 92,0%, dok je na plićem propusnom suhom tlu (Vodnjan) proizvedeno u prosjeku 696 kg/ha sjemena čistoće 98,88%, klijavosti 90,5% i energije klijanja 89,0%.

stočni kelj; prinosi zelene mase; suhe tvari bjelančevina; kakvoća zelene mase i suhe tvari (krmna vrijednost); prinosi sjemena i kakvoća sjemena

nije evidentirano