hrvatski

Određivanje starosti metodom radioaktivnog ugljika 14C i neke primjene u arheološkim istraživanjima

Jedan je od najvažnijih problema u arheometriji, posebno izražen u arheologiji pretpovijesnog doba kada još nema pisanih zapisa o prošlim kulturama, je datiranje (određivanje starosti) materijalnih ostataka (artefakata) koji svjedoče o ljudskoj djelatnosti. Problem datiranja važan je i u povijesti umjetnosti za procjenjivanje vrijednosti originalnih starih umjetničkih djela, za razlikovanje originalnih radova od kasnijih imitatora, ili prepoznavanje restauratorskih radova. Određivanje starosti materijala metodom radioaktivnog izotopa ugljika, 14C, je vrlo pogodna metoda za apsolutno datiranje materijala organskog porijekla starosti do oko 50000 godina. U živim bićima uspostavljena je ravnoteža između gubitka 14C uslijed radioaktivnog raspada i nadoknađivanja iz atmosfere. Nakon smrti organizma prestaje i izmjena tvari, pa se koncentracija 14C smajuje radioaktivnim raspadom, te je moguće odrediti koliko je vremena proteklo od smrti organizma. Ovom metodom uspješno se određuje starost materijala kao što su drvo, drveni ugljen, kosti, zubi i rogovi, koža i kosa, biljke i plodovi. Osnovne pretpostavke 14C metode su: stalna i jednolika produkcija 14C u atmosferi, jednolika raspodjela izotopa 14C u biosferi, poznato vrijeme poluraspada izotopa 14C, poznata aktivnost 14C u uzorku u trenutku prestanka izmjene tvari s okolinom, te izostanak naknadne kemijske ili izotopne izmjene s ugljikom iz okoline nakon smrti organizma. Zbog nejednolike produkcije 14C u atmosferi u prošlosti, potrebno je vršiti tzv. dendrokronološku kalibraciju izmjerene 14C starosti. Zbog niske aktivnosti 14C u uzorcima kojima se određuje starost, te niske energije elektrona koji nastaje radioaktivnim raspadom 14C, potrebne su posebne tehnike obrade i pripreme uzoraka u oblik pogodan za mjerenje, te posebne osjetljive tehnike mjerenja. Danas se najčešće koriste radiometrijska tehnika brojanja raspada 14C tekućinskim scintilacijskim brojačem (LSC) ili akceleratorska masena spektrometrija (AMS). Glavna razlika je u potrebnoj količini materijala za datiranje – za AMS tehniku dovoljno je nekoliko miligrama ugljika, dok za LSC treba nekoliko grama ugljika. U ovom radu prikazat će se osnove metode određivanja starosti pomoću izotopa 14C i različite tehnike mjerenja, kao i rad Laboratorija za mjerenje niskih aktivnosti na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu i uvođenje AMS tehnike u laboratorij. Bit će predstavljeni i neki rezultati datiranja arheoloških uzoraka i lokaliteta u Hrvatskoj: neolitička naselja Slavonski Brod - Galovo i Zadubravlje - Dužine, te crkva sv. Stjepana u Dubrovniku.

14C; metoda; AMS; arheologija; Galovo; Mostar; Dubrovnik

nije evidentirano