hrvatski

Laboratorijska dijagnostika gljivičnih infekcija

Laboratorijska dijagnostika gljivičnih bolesti obuhvaća konvencionalne metode kao što su mikroskopski pregled kliničkih uzoraka, kultivacija i identifikacija poraslih gljiva, te novije metode detekcije gljivičnih antigena i nukleinskih kiselina od kojih se u budućnosti mnogo očekuje. Za detekciju gljiva mikroskopskim pregledom kliničkih uzoraka najčešće se primjenjuje bojenje fluorescentnom metodom calcofluor white, bojenje po Gramu i po Giemsi, a za detekciju P jirovecii i bojenje metenamin- srebrom po Gomoriju (GMS) i fluorescentna monoklonska protutijela. Za kultivaciju gljiva najčešće se upotrebljava Sabouraudova hranjiva podloga. identifikacija gljiva, odnosno točno utvrđivanje roda i vrste kojoj uzročnik gljivične bolesti pripada, važna je jer izravno utječe na prognozu bolesti i donšenje odluke o bolesnikovu liječenju. Identifikacija kvasaca do razine roda i vrste uključuje mikroskopski pregled poraslih kolonija te utvrđivanje fizioloških i biokemijskh osobina. Konačna identifikacija plijesni temelji se gotovo isključivo na njihovoj mikroskopskoj morfologiji. Testovi za detekciju različitih antigena i metabolita gljiva, njihovih nukleinskih kiselina još se uvijek većinom izvode u referentnim laboratorijima ili u istraživačke svrhe.

laboratorijska dijagnostika, gljive

nije evidentirano