hrvatski

Najstariji opis Splita (DAI 29/7-11, 237-257) u svjetlu istraživanja jadranske poleogeneze

Opis Dioklecijanove palače i grada Splita sadržan u 29. poglavlju spisa De administrando imperio bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta (944.-959.), odavna je prepoznat kao najstariji postojeći narativ o poleogenezi Splita i tvarnim strukturama oko kojih se prvobitni urbani prostor konstituirao. Među segmentima Porfirogenetova teksta posvećenim pojedinačnim dalmatinskim gradovima opsegom dominira onaj posvećen Splitu, kako svojim dimenzijama, tako i kvalitetom sadržaja. Podaci o kojima je riječ značajni su za izučavanje mnogih pitanja u vezi s poleogenezom Splita, poleogenezama drugih dalmatinskih gradova, kao i s formiranjem ranosrednjovjekovnih naseobinskih kompleksa u cjelokupnoj jadranskoj regiji, pa i u širem euromediteranskom kontekstu. U izlaganju se, temeljem navedenog vrela, razmatraju pitanja opisa Splita, zatim njegova urbanog areala (prostorne evolucije), napokon imena grada (urbonima). Rasprava služi određivanju osnovnih tijekova urbanog razvoja (preobrazbe Dioklecijanove palače u ranosrednjovjekovni grad) i njegovih obilježja. Pri tome se uvažavaju prirodno-zemljopisne zadatosti prostora, njegove prometne osobitosti, arheološka topografija, toponomastika (napose hagiotopografija), pisana povijesna svjedočanstva. Naglasak se polaže i na komparativna proučavanja gradskih središta nastalih u sličnom prostornom i povijesnom kontekstu. Sastavni dio izlaganja čini i raščlamba problema tekstualnih predložaka za navedene opise, koji su nedavno poistovjećeni s djelom Annales kasnorimskog povjesnika Virija Nikomaha Flavijana (u. 394.). Utemeljenost teza o kasnoantičkom podrijetlu Porfirogenetova opisa Dioklecijanove građevine ovisi o održivosti tumačenja prema kojem se radi o tekstualnom predlošku datiranom u kasno 4. stoljeće.

Split; rani srednji vijek; poleogeneza; izvori; Konstantin Porfirogenet

nije evidentirano