hrvatski

Novi čimbenici rizika moždanog udara

Novije studije pokazuju da se ukupni kardio- i cerebrovaskularni rizik ne može objasniti samo s tzv. tradicionalnim čimbenicima rizika. Interes istraživanja usmjeren je stoga na moguće, «nove» čimbenike rizika koji su odgovorni za razvoj ateroskleroze na subkliničkoj razini. Istražuju se inflamatorni biljezi (ultrasenzitivni C- reaktivni protein /hsCRP/, fibrinogen, broj leukocita i monocita, interleukini, serumski amiloid A, vaskularne i stanične adhezijske molekule), hemostatski/ trombotski biljezi (antigen von Willebrand factora, aktivator tkivnog plazminogena i dr.), infektivni agensi (Cytomegalovirus, Chlamydia pneumoniae, Helicobacter pylori, Herpes simplex virus II), homocistein, mikroalbuminuria, cistatin C, lipoprotein A, fosfolipaza vezana uz lipoproteine /Lp-PLA2, /, odnos ApoB-ApoA1, poremećaji spavanja–opstrukcijska apnea, prisutnost rezistencije na Aspirin, subklinička karotidna bolest, metabolički sindrom. Slijedi osvrt na neke od njih. Od kada se upala povezuje s aterosklerozom, zadnjih nekoliko godina postoji veliki interes za istraživanje upalnih biljega od kojih se najšire koristi C reaktivni protein (CRP). Još osjetljiviji za otkrivanje vaskularne bolesti je hsCRP, cirkulirajući reaktant akutne faze upale. Značajno se povećava i mogući je pretkazatelj aterosklerotskih bolesti. Svako povećanje vrijednosti hsCRP-a za četvrtinu bazalne vrijednosti povezuje se s povećanjem relativnog rizika za ishemički moždani udar i TIA-u. CRP se primarno sintetizira u jetri a njegovo oslobađanje potaknuto je interleukinom 6 i drugim proinflamatornim citokinima. Značajno je povišen u aterotrombotskom plaku krvne žile. Međutim, korištenje CRP-a kao parametra globalnog vaskularnog rizika ima ograničenje jer povišen CRP se može utvrditi i kod autoimunih bolesti, malignoma i drugih infektivnih bolesti. Fibrinogen je također reaktant akutne faze upale, može doprinijeti prokoagulatnom stanju i neovisni je prediktor kardiovaskularnog događaja. Meta-analizom tri sudije (5133 bolesnika s TIA-om i moždanim udarom) utvrđena je povezanost visoke koncentracije fibrinogena s povećanjem rizika za ishemički moždani udar. U nekoliko provedenih studija infekcije, osobito kronične, izazvane virusima i bakterijama igraju značajnu ulogu u patogenezi ateroskleroze i povećavaju rizik za ishemički moždani udar. Način na koji infekcije mikroorganizmima utječu na razvoj ateroskleroze i dalje ostaje nejasan. Iako je u brojnim studijama utvrđeno prisustvo patogenih bakterija u aterosklerotskim plakovima koronarnih i karotidnih arterija, nije dokazano da liječenje antimikrobnim lijekovima smanjuje rizik od moždanog udara. Metaanalizom različitih studija pokazalo se da hiperhomocisteinemia predstavlja neovisni čimbenik rizika za kardiovaskularnu bolest i moždani udar. Glavni uzrok povišenja homocisteina je manjak kofaktora vitamina B u prehrani ali i genetski čimbenici također utječu na razinu ukupnog homocisteina u plazmi. MTHFR (methylentetrahydrofolat reduktaza) TT genotip potvrđuje visoku razinu homocisteina i visok rizik za moždani udar. U studiji ARIC utvrđena je povišena vrijednost von Willebrand faktora u osoba s ishemičkim udarom u odnosu na one bez moždanog udara. Apoprotein B (Apo B) je glavna komponenta LDL-a, VLDL-a i hilomikrona. Koncentracija apo B izravna je mjera koncentracije aterogenih lipoproteina u plazmi. Apoprotein A1 (Apo A1) je glavna sastavnica HDL-a. Niske vrijednosti Apo A1 kao i niski HDL povezani su s povećanim rizikom nastanka ateroskleroze. Povećanje odnosa ApoB /ApoA1 je značajniji čimbenik rizika za nastanak moždanog udara u odnosu na ostale lipidne parametre. Epidemiološka istraživanja pokazuju da je opstrukcijska apnea u spavanju («sleep apnea») čimbenik rizika za nastanak moždanog udara neovisan od drugih poznatih, kao što su hipertenzija, dob i ostali. Periodička hipoksija/reoksigenacija prilikom apnee u spavanju može dovesti do srčanih aritmija, povišenja krvnog tlaka i do moždanog udara. Naime, moguće dolazi do smanjenja perfuzije mozga, poremećaja moždane autoregulacije, oštećenja endotelijalne funkcije, ubrzanja aterogeneze, hiperkoagulabilnosti, aktivacije upalne kaskade i paradoksalne embolizacije u bolesnika s otvorenim foramen ovale. Međutim, prospektivne randomizirane studije nisu potvrdile da uspješno liječenje «sleep apnea» reducira rizik nastanka moždanog udara. Oštećena renalna funkcija važan je čimbenik rizika za nastanak moždanog udara. Cistatin C je biljeg bubrežne funkcije. Njegova povišena razina u serumu neovisni je čimbenik rizika za ishemički i hemoragični moždani udar. Značajniji je prediktor moždanog udara od kreatinina. Cistatin C je protein male molekularne mase, inhibitor je cistein proteaze koji igra važnu ulogu u patogenezi ateroskleroze. Visoke vrijednosti cistatina C u serumu direktno utječu na proces remodeliranja vaskularnog zida. Ima direktni toksički efekt što doprinosi riziku za nastanak moždanog udara.

novi čimbenici rizika; moždani udar

nije evidentirano