hrvatski

(Inter)kulturalna dimenzija u odgoju i obrazovanju

Autorice u knjizi polaze od postavke da je jedan od glavnih izazova u suvremenom društvu kako se nositi s razlikama te kako živjeti zajedno na miroljubiv i konstruktivan način u multikulturalnom svijetu i istovremeno razviti osjećaj zajednice i pripadanja i potpuni razvoj naših učenika, prvo u školi i kasnije u društvu. Zaključuju kako su nam za to potrebne interkulturalne kompetencije kao i nastavnici koji su osposobljeni razvijati te kompetencije kod djece. U tekstu, na osnovu istraživanja brojne, domaće i strane, literature, autorice predstavljaju moguće odgovore na pitanja – Što je to interkulturalnost? Kako postajemo interkulturalno kompetentni? Koja je uloga odgoja i obrazovanja u razvoju interkulturalne kompetentnosti? Znaju li budući pedagozi, nastavnici, učitelji, odgajatelji što je interkulturalnost i imaju li razvijene interkulturalne kompetencije? Kreću od predstavljanja koncepata ključnih za razumijevanje interkulturalnosti i odgoja i obrazovanja za interkulturalnost. Naglasak stavljaju na dva koncepta, a to su kultura – bez koje ne bi mogli govoriti o interkulturalnosti, te komunikacija – koju prepoznaju kao jednu od najvažnijih interkulturalnih kompetencija. Autorice se zatim bave pitanjem interkulturalne kompetencije te predstavljaju neke od definicija, elemente, modele razvoja te procjene stvorene za mjerenje interkulturalne kompetencije. S ciljem ispitivanja interkulturalnih kompetencija i interkulturalne osjetljivosti za rad u kulturalno pluralnoj sredini (vrtić, škola, dom, fakultet...) kod budućih pedagoga, nastavnika, učitelja i odgajatelja, autorice su provele istraživanje na populaciji od 523 studenta Filozofskog i Učiteljskog fakuleta Sveučilišta u Rijeci. U istraživanju su krenule od hipoteze da se ne očekuju razlike s obzirom na varijable spola i fakulteta, ali se očekuju razlike u ovisnosti jesu li se studenti do sada susreli s pojmom 'interkulturalizam', odnosno očekuju se razlike u ovisnosti da li ispitanici percipiraju potrebnim uvođenje sadržaja interkulturalnosti u programe studija. Kod obrade, podatke su analizirale i rezultate predstavile prema sljedećim područjima – razumijevanje pojma, ciljevi odgoja i obrazovanja za interkulturalnost, stavovi spram odgoja i obrazovanja za interkulturalnost, poželjne kompetencije u odgoju i obrazovanju za interkulturalnost, te sadržaji interkulturalne problematike u nastavi. Rezultati istraživanja, koji su potvrdili postavljene hipoteze, ukazali su, i potvrdili teorijske postavke, na važnost uloge odgoja i obrazovanja u razvoju interkulturalne kompetencije. Stoga je logičan nastavak bilo poglavlje u kojem predstavljaju promišljanja o odgoju i obrazovanju za interkulturalnost, njegovu ulogu, ciljeve i principe. Posebno se osvrću na pojam 'interkulturalno učenje' koji se često koristi u stranoj literaturi. U nastavku, autorice govore o ulozi škole i nastavnika u odgoju i obrazovanju za interkulturalnost, o interkulturalnom kurikulumu, o međunarodnim instrumentima za odgoj i obrazovanje za interkulturalnost te o odgoju i obrazovanju za interkulturalnost u Europi i Hrvatskoj. Na samom kraju, autorice zaključuju da odgoj i obrazovanje imaju važnu, i ključnu, ulogu u razvijanju interkulturalne kompetencije, ali nisu jedini odgovorni, te da su odgoj i obrazovanje za interkulturalnost dio cjeloživotnog učenja i osobnog razvoja.

interkulturalnost ; kultura ; kompetencije ; komunikacija ; odgoj i obrazovanje

nije evidentirano