hrvatski

Razlike u retencijskim protokolima ortodonata u Hrvatskoj

Cilj istraživanja bio je ispitati praksu i stavove ortodonata Hrvatske u području retencijske terapije te istražiti prediktivnu vrijednost dobi i kliničkog iskustva na razlike u retencijskim protokolima. Istraživanje je bilo presječno, a uzorak prigodni. Ukupno je distribuirano 150 upitnika elektorničkom poštom ili osobno od čega je prikupljeno 92 valjano ispunjena (stopa odgovora 61.3%) što čini 42% ukupnog broja ortodonata u Hrvatskoj. Anketirani su ortodonti koji se aktivno bave ortodoncijom (23.9% muškaraca) dobi 27-75 godina (medijan 29, interkvartilni raspon 34-54). Ortodonti uglavnom usmeno informiraju pacijente o retenciji, retencija traje trajno, a izbor joj ovisi o malokluziji (76%) i kliničkom iskustvu ortodonta (29%). Porast godina iskustva povezan je s promjenom protokola retencije u vrsti retencijske naprave (r=0.405 ; p<0.001), najčešćim korištenjem pločaste naprave u maksili i mandibuli (r=0.344 i r=0.355 ; p<0.05), a vakuumski izrađenom udlagom kao najrjeđom napravom u maksili i mandibuli (r=-0.305 ; p<0.05), znanjem sa specijalizacije kao rjeđim, a iskustvom kao češćim razlogom izbora retencijske naprave (r=-0.378 i r=0.323 ; p<0.05). Retencijski protokoli ortodonata u Hrvatskoj više su ovisni o kliničkom iskustvu ortodonta nego njegovom spolu.

ortodonti; retencija; iskustvo; dob

nije evidentirano