hrvatski

Odnos kondicijskog i drugih srodnih imovinskopravnih zahtjeva

Pred sudom nije u načelu prihvatljiva tobožnja generalna tužba, kondikcija zbog stjecanja bez osnove (čl. 1111. ZOO-a) jer svaki tužbeni zahtjev mora biti određen. Opće nepisano materijalno pravo nalaže da se nitko ne može neopravdano bogatiti an tuđi račun. Neopravdano obogaćenje treba, stoga, uopće kao obvezni odnos razgraničiti od srodnih obveznih odnosa jer se kondikcije tek tada jasno određuju prema vindikaciji i tužbama radi raskida i zbog ništavosti ugovora. Nakon uvodnog dijela obrađuje se odnosno neopravdanog obogaćenja i vindikacije pri čemu se posebna pažnja posvećuje verzijskom zahtjevu iz čl. 1118. i čl. 1120. ZOO. Autoro potom obrađuje načelo kauzalne tradicije u odnosu na institut neopravdanog obogaćenja nakon čega se posvećuje odnosu neopravdanog obogaćenja i ugovornih zahtjeva. Slijedi analiza neopravdanog obogaćenja i zahtjeva za vraćanje u slučaju prestanaka odnosno preobrazbe ugovora s ex tunc učincima. U sklopu te analize posebno se obrađuju pravila o vraćanju ako je predmet činidbe stvar odnosno pravila o vraćanju ako je još uvijek moguća naturalna restitucija, pravila o vraćanju ako više nije moguća naturalna restitucija te pravila o vraćanju ako je predmet činidbe bezgotovinski novac. Slijedi analiza zahtjeva zbog nemogućnosti ispunjenja obveze zbog više sile na temelju neopravdanog obogaćenja, a na kraju i analiza instituta neopravdanog obogaćenja u odnosu na naknadu štete na temelju građanskog delikta. Pritom se daje kritika vladajućem stajalištu o supsidijarnom odnosu neopravdanog obogaćenja prema naknadi štete na temelju građanskog delikta, analizira se alternativna konkurencija neopravdanog obogaćenja i naknade štete na temelju građanskog delikta te praktične posljedice takve alternativne konkurencije.

kondikcije, raskid, ništavost

Na nasl. str. i nadnasl.: Djelotvorna pravna zaštita u pravičnom postupku : pravosudne transformacije na jugu Europe