hrvatski

Verbotonalna metoda u kontekstu suvremenih etičkih načela s ishodištem u temeljnim ljudskim pravima

Elie Wiesel u knjizi The Nazi Doctors and the Nuremberg Code ističe: „Nijednu osobu ne smijemo promatrati kao apstrakciju. Umjesto toga, u svakoj osobi moramo vidjeti svemir sa svim njegovim tajnama, sa svim njegovim blagom, s vlastitim izvorima patnje i s određenom količinom pobjede.“ (Skloot, 2011: 11, Annas, 2012: 449). „Prisutnost čovjeka i njegovo aktivno sudjelovanje temelj su naše psihofilozofije.“ (Guberina, 1939 ; 1954 ; 1993, prema Guberina 1995: 158). Ukoliko sagledavamo stručni i znanstveni opus Petra Guberine nastao unazad sedamdesetak godina, možemo zaključiti da je čovjeka promatrao kao konkretan subjekt, uronjen u razne odnose i životne situacije, koji se kreće na određenim područjima objektivne stvarnosti razvijajući pritom svoju aktivnost. Čovjek je racionalno biće koje ima svoju autonomiju, dakle na temelju razmišljanja donosi vlastite odluke te djeluje u skladu s time. Antropološki i biopsihološki gledano čovjek je nestalno biće ne samo u svojoj biopsihosocijalnoj strukturi, već i na etičkom području. Svoje nesavršenstvo jednim dijelom nadoknađuje etičkim vrednotama koje mu pružaju kategorije pomoću kojih obrađuje samoga sebe i svijet oko sebe. Prema Guberini, čovjek je svijet u malome, njemu pripada središnje mjesto u verbotonalnom sistemu gdje se proučavaju dinamičke aktivnosti u tijelu i mozgu, uz osnovni pokretač: afektivnost. Verbotonalna metoda prava je riznica općeljudskih vrijednosti čija su osnovna polazišta utemeljena na suvremenim, danas promoviranim etičkim načelima, a koja istovremeno mogu biti indikatori u realizaciji ljudskih prava. Etička načela participacije, osnaživanja i zajedničkog stvaranja rješenja, temeljne su odrednice Guberinine verbotonalne rehabilitacije čije se ishodište može naći u osnovnim ljudskim pravima. Kroz osobno usmjereno planiranje svaki je čovjek voditelj vlastite rehabilitacije pri čemu se naglasak stavlja na njegovo individualno iskustvo i mišljenje, samostalno donošenje odluka, uz odgovarajuću podršku ondje gdje mu je potrebna. Ovakvim viđenjem čovjeka Petar Guberina je već tridesetih godina dvadesetog stoljeća povezao domaću i svjetsku znanost, integrirajući Hrvatsku u europske i svjetske procese. Bez obzira na različite ideologije i pristupe čovjeku i 'invaliditetu', u vrijeme novih biotehnoloških i medicinskih dostignuća, verbotonalna metoda već je u prvoj polovici dvadesetog stoljeća pronalazila pravu mjeru primjene na čovjeka sa svim njegovim vrednotama, stavljajući se pritom u službu njegovog života i cjelovitog razvoja. Čovjek je glavna vrednota, glavni kriterij i mjera verbotonalnog sistema, a time i etičkih načela i prosudbi te rehabilitacijskih intervencija. Na taj način dolazimo do nove paradigme koja negira postojanje tradicionalne dihotomije stručnjaka i korisnika usluga (klijenata tj. pacijenata) što je u to vrijeme bila utopija.

verbotonalni sistem; etička načela; ljudska prava; osobno usmjereno planiranje

nije evidentirano

engleski

Verbotonal method in the context of contemporary ethical principles with the origin in basic human rights

Elie Wiesel u knjizi The Nazi Doctors and the Nuremberg Code ističe: „Nijednu osobu ne smijemo promatrati kao apstrakciju. Umjesto toga, u svakoj osobi moramo vidjeti svemir sa svim njegovim tajnama, sa svim njegovim blagom, s vlastitim izvorima patnje i s određenom količinom pobjede.“ (Skloot, 2011: 11, Annas, 2012: 449). „Prisutnost čovjeka i njegovo aktivno sudjelovanje temelj su naše psihofilozofije.“ (Guberina, 1939 ; 1954 ; 1993, prema Guberina 1995: 158). Ukoliko sagledavamo stručni i znanstveni opus Petra Guberine nastao unazad sedamdesetak godina, možemo zaključiti da je čovjeka promatrao kao konkretan subjekt, uronjen u razne odnose i životne situacije, koji se kreće na određenim područjima objektivne stvarnosti razvijajući pritom svoju aktivnost. Čovjek je racionalno biće koje ima svoju autonomiju, dakle na temelju razmišljanja donosi vlastite odluke te djeluje u skladu s time. Antropološki i biopsihološki gledano čovjek je nestalno biće ne samo u svojoj biopsihosocijalnoj strukturi, već i na etičkom području. Svoje nesavršenstvo jednim dijelom nadoknađuje etičkim vrednotama koje mu pružaju kategorije pomoću kojih obrađuje samoga sebe i svijet oko sebe. Prema Guberini, čovjek je svijet u malome, njemu pripada središnje mjesto u verbotonalnom sistemu gdje se proučavaju dinamičke aktivnosti u tijelu i mozgu, uz osnovni pokretač: afektivnost. Verbotonalna metoda prava je riznica općeljudskih vrijednosti čija su osnovna polazišta utemeljena na suvremenim, danas promoviranim etičkim načelima, a koja istovremeno mogu biti indikatori u realizaciji ljudskih prava. Etička načela participacije, osnaživanja i zajedničkog stvaranja rješenja, temeljne su odrednice Guberinine verbotonalne rehabilitacije čije se ishodište može naći u osnovnim ljudskim pravima. Kroz osobno usmjereno planiranje svaki je čovjek voditelj vlastite rehabilitacije pri čemu se naglasak stavlja na njegovo individualno iskustvo i mišljenje, samostalno donošenje odluka, uz odgovarajuću podršku ondje gdje mu je potrebna. Ovakvim viđenjem čovjeka Petar Guberina je već tridesetih godina dvadesetog stoljeća povezao domaću i svjetsku znanost, integrirajući Hrvatsku u europske i svjetske procese. Bez obzira na različite ideologije i pristupe čovjeku i 'invaliditetu', u vrijeme novih biotehnoloških i medicinskih dostignuća, verbotonalna metoda već je u prvoj polovici dvadesetog stoljeća pronalazila pravu mjeru primjene na čovjeka sa svim njegovim vrednotama, stavljajući se pritom u službu njegovog života i cjelovitog razvoja. Čovjek je glavna vrednota, glavni kriterij i mjera verbotonalnog sistema, a time i etičkih načela i prosudbi te rehabilitacijskih intervencija. Na taj način dolazimo do nove paradigme koja negira postojanje tradicionalne dihotomije stručnjaka i korisnika usluga (klijenata tj. pacijenata) što je u to vrijeme bila utopija.

verbotonal system; ethical principles; human rights; person-centered planning

nije evidentirano