hrvatski

Vizualna egzegeza tridentskoga nauka »o najsvetijim sakramentima pokajanja i posljednje pomasti«

Početne kritike Martina Luthera (1517.) vezane su za sakrament pomirenja (sv. ispovijedi, pokajanja), a odluka o obrani »najsvetijih sakramenata pokajanja i posljednje pomasti« na Tridentskom je saboru odražava zamjerke reformatora (primjerice, pojašnjenja razlike krštenja u odnosu na pomirenje kroz pokajanje i pokoru). U iznimno važnom, drugom razdoblju, neposredno nakon ključne tridentske Odluke o presvetom sakramentu euharistije (11. listopada 1551.), na sljedećoj su sjednici (25. studentoga 1551.) tridentski oci potvrdili sakramentalnost pokajanja i posljednje pomasti. Tijek rasprave koju su tijekom zasjedanja biskupi s pravom glasa i teolozi bez mogućnosti glasovanja vodili o pitanjima sakramenata pomirenja i posljednje pomasti dugo nije bio poznat. Bile su dostupne samo odluke objavljenje neposredno po završetku Tridentskoga sabora (1564.). Vizualna egzegeza tih odluka pružila je vjernicima bliske svetačke uzore pokajanja ili smrtnih iskušenja, oplela oko njih hagiografije, dakle unijela život u slova temeljna za novi katolički identitet.

Tridentski sabor; sakramenti; likovna umjetnost; barok

nije evidentirano