hrvatski

Ciklusi zidnih slika o Konstantinu Velikom u Vatikanu i Lateranu

Prilog obrađuje dva ciklusa zidnih slika posvećenih Konstantinu Velikome. Prvi ciklus nalazi se u jednoj od četiri prostorije zvane Rafaelove sobe (tal. Stanze di Raffaello) koje je Julije II. della Rovere uredio preselivši papinsko sjedište iz stana Borgia (tal. Appartamento Borgia) na novi reprezentativni kat (tal. piano nobile) papinske palače u Vatikanu. Konstantinova dvorana (tal. Sala di Costantino) prva je do ulaza, a bila je određena za prijeme i službene svečanosti, no oslikana je posljednja, nakon smrti Julija II., pa i Rafaela. Do smrti u travnju 1520. godine Rafael je dovršio pripremne crteže za slike na dva zida – Konstantinov san (Viđenje križa) i Bitka na Milvijskom mostu. Nakon Rafaelove smrti (6. travnja 1520.), Michelangelo je molio Lava X. Medici da uposli na dovršetku oslika Sebastiana del Piombo, umjetnika koji mu je bio prijatelj. Ipak, usprkos velikom uspjehu njegovih slika na Sikstinskoj kapeli, Michelangelov je prijedlog odbijen zbog toga što su Rafaelovi učenici Giulio Romano (Giulio Pippi ; Rim 1499. – Mantova 1546.) i Giovan Francesco Penni zvan il Fattore (Firenca 1488. – Napulj 1528.) imali njegove pripremne crteže, koje su započeli prenositi u zidni oslik u godini učiteljeve smrti. Rad je vodio Giulio Romano, a u vrijeme smrti pape Lava X. koncem 1521. godine više od polovice dvorane je bilo oslikano. Za vrijeme Hadrijana VI., njegova nasljednika, oslik nije nastavljen, a tek 1523. godine, kada je Klement VII. Medici – bratić Lava X. – postao papa, Giulio Romano i Giovan Francesco Penni nastavili su s oslikom i dovršili ga u kasno ljeto 1524. godine. Oni su oslikali još dva prizora – Konstantinovo krštenje i Car Konstantin I. daruje Rim papi Silvestru (uz pomoć Raffaellino Del Colle ; Sansepolcro 1495. – 1566.). Slikana scenografija posljednjega prizora je stara bazilika sv. Petra u Vatikanu, a prizor Konstantinova krštenja smješten je na slici u baptisterij sv. Ivana Lateranskoga. Drugi ciklus posvećen Konstantinu nalazi se upravo u lateranskom baptisteriju, a oslikan je više od stoljeća nakon vatikanskoga. Autor zidnih slika Bitka na Milvijskom mostu i Konstantinov trijumf je Andrea Camassei (Bavagna, Perugia 1601. – Rim 1649.), a Konstantinovo viđenje križa Giacinto Gemignani (Pistoia 1606. – Rim 1681.).

zidno slikarstvo; Konstantin Veliki; ikonografija

nije evidentirano