hrvatski

Stjepan Tomašević (1461.-1463.) - slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva

Povodom 550. godišnjice krunidbe posljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, koga su papinski legati okrunili u studenome 1461. u Jajcu, Hrvatski institut za povijest iz Zagreba i Katolički bogoslovni fakultet iz Sarajeva obilježili su 2011. prigodnim znanstvenim skupom taj događaj koji je, kako se ubrzo pokazalo, bio neposredan preludij u slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva. Iako su i sam Stjepan Tomašević i slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva i do sada bili predmetom interesa hrvatske, bosansko-hercegovačke i srpske historiografije, o čemu rječito svjedoče i brojni do sada objavljeni radovi, spomenuta je obljetnica pružila prigodu za novo sagledavanje i produbljivanje spoznaja o ovoj historiografskoj temi. Međunarodni znanstveni skup “Stjepan Tomašević (1461.–1463.) – slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva”, koji se održao 11. i 12. studenoga 2011. u Jajcu, okupio je ugledne znanstvenike iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Mađarske čija izlaganja, sakupljena u ovom zborniku radova, tvore četiri zaokružene tematske cjeline. Prva je cjelina tako posvećena pregledu razvoja historiografije o osmanskome osvajanju Bosanskoga Kraljevstva i analizi dijela osmanskih i domaćih izvora. U prvome slučaju riječ je o dvama osmanskim narativnim izvorima, odnosno po jednom poglavlju iz svakog od tih izvora koji donose svjedočanstva o padu Bosne pod osmansku vlast 1463. godine – Menāqıb u Tevārīh-i Āl-i Osmān (Legende i povijest osmanske dinastije) autora Āšıqpāšāzādea i Tārīh-i Ebū 'l-feth (Povijest Oca osvajanja, tj. Mehmeda II. Osvajača) čiji je autor, Dursun-beg, bio neposredni sudionik samoga pohoda. U drugome slučaju riječ je o dubrovačkim izvještajima o slomu Bosanskoga Kraljevstva i smrti kralja Stjepana Tomaševića koji, doduše, ne govore neposredno o događajima u samoj Bosni, nego prije svega otkrivaju kako su na novonastalu situaciju reagirali njezini najbliži susjedi nastojeći joj se prilagoditi. Druga se cjelina bavi analizom unutarnjopolitičkih i vanjskopolitičkih prilika u Ugarsko-Hrvatskome Kraljevstvu koje su prethodile i pridonijele nestanku susjednog Bosanskog Kraljevstva, kao i analizom uloge Jajca, nakon njegova zauzeća od strane kralja Matijaša, u ugarskome pograničnom sustavu. Naglasak je pritom stavljen na međusobni odnos ugarsko-hrvatskoga i bosanskoga vladara tijekom razdoblja vladavine Stjepana Tomaševića i na političke okolnosti u Ugarskoj u vrijeme neposredno prije pohoda na Jajce, koje su bile vrlo kompleksne s obzirom na to da je položaj mladoga kralja Matijaša, koji još nije bio ni okrunjen, bio krajnje ugrožen što zbog sukoba s ugarskim barunima, što zbog rastućega osmanskog pritiska. Kada je riječ o ulozi samoga Jajca u ugarskome pograničnom sustavu, prate se različiti oblici uprave i kraljevi napori u organizaciji te nove vojno-administrativne jedinice u južnome dijelu ugarskoga obrambenog sustava. Treću tematsku cjelinu sačinjavaju radovi koji prate djelovanje bosanskoga i hrvatskoga plemstva u burnom razdoblju nakon pada Bosanskoga Kraljevstva. Riječ je naime o radovima koji istražuju ulogu bosanskoga plemstva u Korvinovu protuudaru i oslobađanju Jajca kao i ulogu plemstva s područja današnje Slavonije u obrani novoosnovane Jajačke banovine i njihove veze s posljednjim Kotromanićima. U istom se kontekstu sagledava i uloga tvrdoga grada Blagaja na ušću Japre, jednog od najvažnijih posjeda knezova Blagajskih, u protuosmanskome ratu u drugoj polovini 15. i početkom 16. stoljeća. Posljednja, četvrta cjelina jest svojevrsna miscelanea u kojoj su se našla tri rada: jedan posvećen proučavanju latinske pismenosti u srednjovjekovnoj Bosni, u kojemu su prikazani izvori koji svjedoče latinsku pismenost i koji pokušava utvrditi mjesto latinskoga jezika u srednjovjekovnoj bosanskoj kulturi ; drugi se bavi istraživanjem srednjovjekovnih crkava i njihovih patrona na tlu današnje Bosne i Hercegovine ; i treći, koji se bavi sudbinom posmrtnih ostataka kralja Stjepana Tomaševića od njihova iskapanja 1888. pa sve do rata 1991.–1995., kada su oni bili razlogom političko-diplomatskih sukoba između hrvatske i bošnjačke strane. Uz vjeru da su radovi objavljeni u ovome zborniku opravdali želju organizatora da se to prijelomno razdoblje iz povijesti Bosne i Hercegovine obogati novim spoznajama, organizacijski odbor ovoga znanstvenoga skupa i uredništvo zbornika zahvaljuje Ministarstvu obrazovanja i znanosti Federacije Bosne i Hercegovine, bez čije potpore održavanje znanstvenoga skupa ne bi bilo moguće, općinskim vlastima grada Jajca, koje su ustupile dvoranu za održavanje skupa, i naposljetku Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, uz čiju je potporu tiskan ovaj zbornik radova.

Bosna; srednji vijek; pad Bosne; Osmanlije

nije evidentirano

engleski

Stjepan Tomašević (1461.-1463.) - The Fall of Medieval Bosnian Kingdom

Povodom 550. godišnjice krunidbe posljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, koga su papinski legati okrunili u studenome 1461. u Jajcu, Hrvatski institut za povijest iz Zagreba i Katolički bogoslovni fakultet iz Sarajeva obilježili su 2011. prigodnim znanstvenim skupom taj događaj koji je, kako se ubrzo pokazalo, bio neposredan preludij u slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva. Iako su i sam Stjepan Tomašević i slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva i do sada bili predmetom interesa hrvatske, bosansko-hercegovačke i srpske historiografije, o čemu rječito svjedoče i brojni do sada objavljeni radovi, spomenuta je obljetnica pružila prigodu za novo sagledavanje i produbljivanje spoznaja o ovoj historiografskoj temi. Međunarodni znanstveni skup “Stjepan Tomašević (1461.–1463.) – slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva”, koji se održao 11. i 12. studenoga 2011. u Jajcu, okupio je ugledne znanstvenike iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Mađarske čija izlaganja, sakupljena u ovom zborniku radova, tvore četiri zaokružene tematske cjeline. Prva je cjelina tako posvećena pregledu razvoja historiografije o osmanskome osvajanju Bosanskoga Kraljevstva i analizi dijela osmanskih i domaćih izvora. U prvome slučaju riječ je o dvama osmanskim narativnim izvorima, odnosno po jednom poglavlju iz svakog od tih izvora koji donose svjedočanstva o padu Bosne pod osmansku vlast 1463. godine – Menāqıb u Tevārīh-i Āl-i Osmān (Legende i povijest osmanske dinastije) autora Āšıqpāšāzādea i Tārīh-i Ebū 'l-feth (Povijest Oca osvajanja, tj. Mehmeda II. Osvajača) čiji je autor, Dursun-beg, bio neposredni sudionik samoga pohoda. U drugome slučaju riječ je o dubrovačkim izvještajima o slomu Bosanskoga Kraljevstva i smrti kralja Stjepana Tomaševića koji, doduše, ne govore neposredno o događajima u samoj Bosni, nego prije svega otkrivaju kako su na novonastalu situaciju reagirali njezini najbliži susjedi nastojeći joj se prilagoditi. Druga se cjelina bavi analizom unutarnjopolitičkih i vanjskopolitičkih prilika u Ugarsko-Hrvatskome Kraljevstvu koje su prethodile i pridonijele nestanku susjednog Bosanskog Kraljevstva, kao i analizom uloge Jajca, nakon njegova zauzeća od strane kralja Matijaša, u ugarskome pograničnom sustavu. Naglasak je pritom stavljen na međusobni odnos ugarsko-hrvatskoga i bosanskoga vladara tijekom razdoblja vladavine Stjepana Tomaševića i na političke okolnosti u Ugarskoj u vrijeme neposredno prije pohoda na Jajce, koje su bile vrlo kompleksne s obzirom na to da je položaj mladoga kralja Matijaša, koji još nije bio ni okrunjen, bio krajnje ugrožen što zbog sukoba s ugarskim barunima, što zbog rastućega osmanskog pritiska. Kada je riječ o ulozi samoga Jajca u ugarskome pograničnom sustavu, prate se različiti oblici uprave i kraljevi napori u organizaciji te nove vojno-administrativne jedinice u južnome dijelu ugarskoga obrambenog sustava. Treću tematsku cjelinu sačinjavaju radovi koji prate djelovanje bosanskoga i hrvatskoga plemstva u burnom razdoblju nakon pada Bosanskoga Kraljevstva. Riječ je naime o radovima koji istražuju ulogu bosanskoga plemstva u Korvinovu protuudaru i oslobađanju Jajca kao i ulogu plemstva s područja današnje Slavonije u obrani novoosnovane Jajačke banovine i njihove veze s posljednjim Kotromanićima. U istom se kontekstu sagledava i uloga tvrdoga grada Blagaja na ušću Japre, jednog od najvažnijih posjeda knezova Blagajskih, u protuosmanskome ratu u drugoj polovini 15. i početkom 16. stoljeća. Posljednja, četvrta cjelina jest svojevrsna miscelanea u kojoj su se našla tri rada: jedan posvećen proučavanju latinske pismenosti u srednjovjekovnoj Bosni, u kojemu su prikazani izvori koji svjedoče latinsku pismenost i koji pokušava utvrditi mjesto latinskoga jezika u srednjovjekovnoj bosanskoj kulturi ; drugi se bavi istraživanjem srednjovjekovnih crkava i njihovih patrona na tlu današnje Bosne i Hercegovine ; i treći, koji se bavi sudbinom posmrtnih ostataka kralja Stjepana Tomaševića od njihova iskapanja 1888. pa sve do rata 1991.–1995., kada su oni bili razlogom političko-diplomatskih sukoba između hrvatske i bošnjačke strane. Uz vjeru da su radovi objavljeni u ovome zborniku opravdali želju organizatora da se to prijelomno razdoblje iz povijesti Bosne i Hercegovine obogati novim spoznajama, organizacijski odbor ovoga znanstvenoga skupa i uredništvo zbornika zahvaljuje Ministarstvu obrazovanja i znanosti Federacije Bosne i Hercegovine, bez čije potpore održavanje znanstvenoga skupa ne bi bilo moguće, općinskim vlastima grada Jajca, koje su ustupile dvoranu za održavanje skupa, i naposljetku Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, uz čiju je potporu tiskan ovaj zbornik radova.

Bosnia; Middle Ages; fall of Bosnia; Ottomans

nije evidentirano