hrvatski

Rituksimab u liječenju refraktornih ili relapsirajućih agresivnih limfoma

Difuzni B – velikostanični limfom (DLBCL) je najčešća vrsta non-Hodgkinovog limfoma (NHL). Na DLBCL otpada oko 1/3 svih non-Hodginovih limfoma (NHL) odraslih što ga čini najčešćom B-staničnom neoplazmom. Bolesnici s novootkrivenom bolesti se liječe kombinacijom rituksimaba i CHOP (ili slične) kemoterapije. Oni koji ne odgovore na ovakvo liječenje ili u kojih se bolest ponovno pojavi se liječe agresivnim kemoterapijskim protokolima i, ako povoljno odgovore, autotransplantacijom. Uloga rituksimaba u ovoj skupini bolesnika nije posve definirana. Cilj ovog rada bio je retrospektivnom anlizom podataka iz povijesti bolesti pokušati utvrditi kako dodatak rituksimaba ICE protokolu djeluje na ishod liječenja bolesnika s refraktornim ili relapsirajućim DLBCL. Analizirali smo ishod 54 bolesnika, 32 liječenih samo ICE kemoterapijom i 22 liječenih i rituksimabom (RICE). Bolesnici liječeni ICE kemoterapijom imali su ukupni odgovor na terapiju od 26% a bolesnici u RICE skupni 54 % (p=0, 05, χ2 test). Bolesnici liječeni rituksimabom su u multivarijatnoj analizi imali bolje preživljavanje od onih liječenih samo kemoterapijom (medijan preživljavanja 40 vs. 20%, p=0, 031, Coxova regresijska analiza). Drugi nepovoljni prognostički čimbenici bili su prethodno liječenje rituksimabom, kratko trajanje remisije i nepovoljan međunarodni prognostički indeks (IPI). Čini se da u skupini bolesnika koji nisu prethodno liječeni rituksimabom, svi imaju koristi od rituksimaba, a u skupini onih koji su prethodno primali rituksimab, samo oni u kasnom relapsu. Izgleda da dodatk rituksimaba ICEu ne nosi povišeni rizik od nuspojava niti negativno utječe na uspješnost prikupljanja matičnih stanica.

Difuzni B-velikostanični limfom; relaps; refraktorna bolest; rituksimab

nije evidentirano