hrvatski

Odgoj, kompetencije i solidarnost: sastavnice školskog kurikuluma

Potreba za promjenama tradicionalne škole proizlazi i iz stvaranja nove paradigme: prema gledanju na život i svijet iz više pravaca i filozofskih pogleda, gdje se mijenja i pedagoški način mišljenja kao i ustroj škole od (pre)naglašenog spoznajnog (kognitivnog), prema socijalnim odnosima, demokratskoj participaciji, stjecanju kompetencija, suradničkom učenju i solidarnosti. U ovom kontekstu pitanje interkulturalne kompetencije postaje sve važnije posljednjih godina, posebno jačanjem globalizacijskih trendova, gdje su osim uspješne komunikacije, temeljni zahtjevi usmjereni prema interkulturalnoj kompetenciji, osjetljivosti za druge, odnosno razumijevanju njihovog ponašanja, načina razmišljanja i viđenja svijeta, gdje je solidarnost stožerna vrednota koju treba razvijati u odgoju i školi. Riječ je o procesu kojim se potiče dijalog, pregovaranje, pomirenje, kompromis, prilagođavanje, izbjegavanje i u konačnici zajedničko rješavanje problema. Škola treba biti mjesto na kojem se međuljudskom odnosu pridaje zaslužena pozornost, mjesto oblikovanja i ostvarivanja pozitivnih socijalnih kontakata, mjesto razumijevanja, uvažavanja i slobodnog izražavanja učenika sa svim njihovim različitostima, osobitostima i potrebama koje ne moraju biti na prvi pogled očigledne. Na ovoj se razini emocionalna kompetencija isprepliće sa interkulturalnom, a učitelj treba biti interkulturalni medijator i usvajanjem različitih kulturalnih scenarija koji povezuju emocije s društvenim ulogama stvarati ozračje razumijevanja i međusobnog uvažavanja za svoje učenike. Važan element na tom putu je svakako i učiteljeva „sposobnost“ za solidarnost uživljavanje i suosjećanje sa emocionalnim stanjima učenika, koja vrlo često, kao dio “skrivenog kurikuluma“, bivaju zanemarena.

odgoj, kompetencije, solidarnost, školski kurikulum

nije evidentirano