hrvatski

Ad hominem argumenti u političkom diskursu

Tradicionalno, većina priručnika logike ad hominem argumente tretira kao pogreške i u argumentacijskom procesu odbacuju ih kao logički neprihvatljive. Takvo se opće prihvaćeno mišljenje, promijenilo radovima Johnstona (1952) koji je pokazao kako postoje primjeri ad hominem argumenata koji su legitimni i relevantni za raspravu. Nakon toga, od sredine 20. stoljeća, brojni se autori (Walton 1998, Groarke & Tindale, 2004, Salamon 2007, Woods, 2007, Mizrahi, 2010) bave tim pitanjem tvrdeći kako je ad hominem potrebno preciznije razmotriti i procijeniti prije nego ga se odbaci kao irelevantnog. Neki autori čak tvrde kako je ad hominem posebno relevantan u određenim situacijama. Primjerice, Mizrahi (2010:438) piše kako se „argumenti, tradicionalno prepoznati kao ad hominem smatraju posebno relevantnima kada se argumentacija temelji na stručnom svjedočenju.“ Kada se argumentom potkopava kredibilitet stručnjaka, ad hominem se smatra legitimnim pobijanjem argumenta autoriteta. Walton (2007:161) piše: „Ad hominem argument ili napad na osobu, postao je iznimno prisutan u politici, osobito kao taktika u političkim kampanjama“. Osnovni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi kada je ad hominem legitiman argument, a kada ga možemo smatrati irelevantnim i pogrešnim u hrvatskom političkom diskursu. Za potrebe istraživanja analizirale su se političke rasprave u Hrvatskoj. Korpus je činilo deset saborskih rasprava održanih u periodu od jedne godine (od lipnja 2012 do lipnja 2013) te medijski praćene političke rasprave u istom periodu. Raspravljalo se o različitim temama, od gospodarske situacije do zdravstvenog odgoja. Argumentacijska analiza temeljila se na pronalaženju ad hominem argumenata i njihovoj evaluaciji u ovisnosti o kontekstu rasprave. Rezultati su pokazali kako legitimnost ad hominem argumenta ovisi o temi rasprave, ali i osobnosti govornika. Naime, pokazalo se da ad hominem argumenti mogu biti legitimni i relevantni u raspravama koje se tiču gospodarstva, ekonomije, investicija i sl. osobito u slučajevima pobijanja argumenta autoriteta. Međutim, najveći broj ad hominem argumenata bio je irelevantan za raspravu i temeljio se na napadu na osobnost govornika (uvredljivi ad hominem) ili pokušaju rušenja kredibiliteta govornika na temelju njegove pripadnosti određenoj političkoj opciji (situacijski ad hominem). Također, pokazalo se kako rasprave temeljene na sukobu ideologija vrlo često rezultiraju pogrešnim ad hominem argumentima. Na temelju rezultata istraživanja, čini se vjerojatnim tvrditi kako „emocionalni“ pristup (u najširem smislu riječi) političkim debatama unutar određenog nacionalno-političkog konteksta, dovodi do porasta pogrešnih ad hominem argumenata.

argumentacija; ad hominem argument; politički diskurs

nije evidentirano