hrvatski

ANALIZA ŠEĆERA TEKUĆINSKOM KROMATOGRAFIJOM

Ugljikohidrati ili šećerni spojevi su polihidroksidi aldehida ili ketona koji čine veći dio organske materije na zemlji zbog svoje umiješanosti u mnogim životne procese. Mogu biti prisutni kao izolirane molekule ili fizički odnosno kemijski povezani s drugim molekulama. Pojedinačne molekule mogu se razvrstati prema broju monomera koje sadrže, kao što su monosaharidi, oligosaharidi ili polisaharidi. Složenost ugljikohidrata najčešće izaziva potrebu za korištenjem analitičkih tehnika, kemijskih i biokemijskih procesa kako bi se dobila njihova separacija i odredila strukturna svojstva. Kromatografija je danas najčešće korištena separacijska tehnika koja omogućava separaciju i kvantitativno određivanje šećernih spojeva. Analize šećera, šećernih alkohola i ostalih ugljikohidrata postignute su pomoću nekoliko kromatografskih metoda, a neke od njih su tekućinska kromatografija, tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti i ionska kromatografija. Tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti jedna je od najučinkovitijih metoda kojom se može odijeliti veliki broj spojeva kao što su aminokiseline, nukleinske kiseline, šećeri, lijekovi i dr. U kombinaciji s UV detektorom ili pak detektorom s nizom dioda pokazala se kao važna analitička metoda u kvalitativnoj i kvantitativnoj analizi koja rezultira brzim, specifičnim, visoko osjetljivim i preciznim mjerenjima. U ovom radu dane su osnove tekućinske kromatografije (i kromatografije općenito) te su navedene i pobliže okarakterizirane metode tekućinske kromatografije kojima se provode analize šećernih spojeva.

tekućinska kromatografija; anionska izmjenjivačka kromatografija visoke djelotvornosti; analiza šećernih spojeva

nije evidentirano