hrvatski

Etički kodeksi i etika javnih službenika

Analiziraju se etičke mjere za hrvatske državne službenike nakon 1990. Pažnja je usmjerena na normativne i organizacijske aspekte koji uključuju tri mjere: zakonodavni okvir, Etički kdoeks i tijelo za etiku. Prati se razvoj legislative i evaluira njegova primjena u praksi te ukazuje na nedostatak vrijednosne dimenzije u sadržaju hrvatskog Kodeksa. Raspravlja se o ulozi, ovlastima i poslovima Etičkog povjerenstva, povjerenika za etiku u središnjim tijelima državne uprave i Odjela za etiku pri Ministarstvu uprave. Daju se prijedlozi za poboljšanje etičkih mjera u državnoj službi. Prikazuje se i komparativna situacija u zemljama bivše Jugoslavije te nastanak, donositelje i sadržaj etičkih kodeksa proizašlih iz zajedničke upravne tradicije. u zaključku se ističe da su zakoni i kodeksi kao etičke mjere sami po sebi nedovoljni ako nisu internalizirani od onih koji ih primjenjuju i na koje se primjenjuju. Etičke kodekse ne treba poistovjećivati s pravnim propisima koji počivaju na mehanizmu prisile i sankcija niti bi ih trebala donositi zakonodavna i izvršna tijela, već sami javni službenici kao odraz internaliziranih vrijednosti i načela.

etika; državna služba; etički kodeksi i kodeksi ponašanja; Hrvatska; zemlje na području bivše Jugoslavije

nije evidentirano