hrvatski

Predslavenski sloj u hrvatskoj toponimiji

U ovome se radu sustavno onomastički istražuje najstariji sloj toponima hrvatskoga područja – imena zemljopisnih objekata nastala prije dolaska Slavena u 6./7. st. Korpus čini više od tristo imena naselja, voda, otoka, gora i drugih zemljopisnih objekata (zaljeva, rtova) koji su posvjedočeni u antici, u tekstualnim i epigrafskim vrelima nastalima prije 7. st. Toponomastička obradba uključivala je pojedinačnu obradbu toponima na više razina. Svaki je toponim obrađen filološki – provjerene su potvrde toponima u vrelima i opisane razlike u zapisima, zemljopisno – barem približno opisan je zemljopisni smještaj toponima, povijesno-arheološki – spomenuti su arheološki nalazi, opisan je povijesni razvoj naselja i povijesna uloga drugih zemljopisnih objekata, te lingvistički – dosadašnje etimologije toponima kritički su razmotrene i predložene neke nove, a kod toponima s kontinuitetom opisan je njihov glasovni razvoj kao posuđenica (iz vulgarnolatinskog) u hrvatski. Toponomastičkom obradbom dobiven je rječnik predslavenskih toponima. Nakon pojedinačne obradbe toponimi su okupljeni u skupine i podskupine s obzirom na toponimske razrede (ojkonimi, hidronimi, nesonimi, oronimi te ostali toponimi) i stratificirani u kronološko-jezične (pod)slojeve (predindoeuropski, „ilirski“, keltski, grčki, rimski). Iz skupa predslavenskih toponima posvjedočenih u antičkim vrelima izdvojeni su toponimi koji su očuvali imenski kontinuitet u hrvatskome te su opisane njihove fonološke i morfološke prilagodbe od vulgarnolatinskoga do hrvatskoga. Za toponime s kontinuitetom istaknute su i izvanjezične osobitosti kao uvjeti očuvanja imenskoga kontinuiteta. Toponimi s očuvanim imenskim kontinuitetom svjedoče o najranijim dodirima novodoseljenog slavenskog stanovništva sa starijim romanskim i oni su najstariji hrvatski jezični spomenici.

toponimi; predslavenski sloj; antička vrela; stratifikacija; imenski kontinuitet; ilirski

nije evidentirano