hrvatski

Terapijski ugovor u psihoterapijskom radu

U savjetovanju i psihoterapiji terapijski ugovor je dogovor između klijenta i terapeuta o njihovom zajedničkom radu te obostrani pothvat za započinjanje terapijskog odnosa. Terapijsko ugovaranje se proteže kroz sve faze terapijskog odnosa (inicijalni kontakt i dogovor, psihoterapijski proces/pregovaranje, evaluacija postignutog). Golberg (1977) navodi da nedostatak prikladnog terapijskog ugovora može uzrokovati probleme u psihoterapijskom radu. Brojna istraživanja o učinkovitosti psihoterapije jasno ukazuju da je loš psihoterapijski tretman najčešće rezultat razlike u očekivanjima terapeuta i klijenta. Istraživanja koja su se bavila identificiranjem olakšavajućih faktora u terapiji pokazuju da ishod terapije nije ovisio o određenom terapijskom pravcu i metodologiji iste već o jakosti terapijskog odnosa (Bergin i Lambert, 1978 ; Hill, 1989 ; Hubble i sur., 1999), dok istraživanja o samom terapijskom odnosu ukazuju da je važno što utemeljuje takav savez, kako je formaliziran i kako se održava (Horvath i Greenberg, 1994 ; Hubble i sur., 1999). U prezentaciji će biti opisana svrha i važnost terapijskog ugovora u psihoterapijskom radu, navedene osnovne vrste terapijskih ugovora (administrativni, profesionalni i psihološki) (Berne, 1966) koji se koriste u različitim psihoterapijskim pristupima te razine psihoterapijskog ugovaranja (Loomis, 1992 ; Halloway, 1974) kroz prikaze slučajeva iz prakse.

terapijski ugovor; psihoterapija

nije evidentirano