hrvatski

Historiografija o Seljačkoj buni 1573. godine s posebnim osvrtom na doprinos Nade Klaić

U hrvatskoj se historiografiji mnogo pisalo o seljačkim otporima, a Gupčeva je buna iz 1573. godine zacijelo najdetaljnije obrađena(posebice sedamdesetih godina prošloga stoljeća). Riječ je o traumatičnome događaju koji je ostao upisan u kolektivnoj pučkoj svijesti u obliku legendi i priča. Zahvaljujući bogatstvu imaginarija tu su temu, s većim ili manjim uspjehom, obrađivali i brojni umjetnici.Seljačku bunu 1573. godine mogli bismo stoga smatrati važnom povijesnom točkom hrvatske povijesti i kulture koja je imala različita čitanja u različitim povijesnim razdobljima. Prvi retci o tom događaju napisani su samo nekoliko godina nakon što je buna ugušena. Često su istraživanja povjesničara bila pod značajnim utjecajima prevladavajućih znanstveno-istraživačkih paradigmi, a moguće ih je pratiti od vremena književnog romantizma i nacionalne historije do dugogodišnjeg razdoblja u kojemu je dominirala marksistička historiografija. Sama tema često se uklapala u konstrukte povjesničara koji su mnoštvo raznovrsnih vrela znali upregnuti u oslikavanje vlastitog viđenja povijesnih događaja. U tom kontekstu Nada Klaić znala je pronaći pravi put, kritički se odnoseći prema zaključcima nacionalno-romantizirane povijesti, ali i (u njeno doba dominantne)marksističke materijalističke paradigme.

historiografija; seljačka buna 1573.; Nada Klaić; Matija Gubec; nacionalna historiografija; historijski materijalizam

nije evidentirano