hrvatski

Ivo Glavan i Neurologija ponašanja

Analiziran je značaj životnog djela za hrvatsku medicinu primarijusa Ive Glavana, osnivača i dugogodišnjeg šefa Neuropsihijatrijskog odjela tadašnje Opće bolnice Osijek (1940.-1962.g.). Intelektualac široke evropske naobrazbe i kulture, poliglot i kozmopolit, završivši specijalizaciju u Zagrebu (1927. g.), čitavog je života intenzivno pratio evropsku neurološku literaturu i obilazio tada najznačajnije evropske centre, vraćajući se u tada relativno nerazvijenu domovinu Hrvatsku, prenoseći svoje znanje i iskustvo. Već u početku svojeg djelovanja pokazao je ambiciju i uspješnost u znanstvenoj i stručnoj publicistici, objavivši tijekom desetak godina za ono vrijeme respektabilna publikacije u domaćim i stranim časopisima. Protiv svoje volje, relativno rano u svojoj karijeri premješten u Osijek, niz godina i jedini neuropsihijatar u Gradu i regiji, nastavio je svoju publicističku djelatnost, posvetivši se prvenstveno novim izdanjima udžbenika neurologije, prvi puta objavljenom još 1936. g.: tada je malo evropskih naroda imalo tako kvalitetan udžbenik ove struke. Usprkos njegovim prijedlozima o poboljšanju i proširenju službe neurologije i psihijatrije, koje su se još i za njegova života (1971 g.) u Hrvatskoj počele dijeliti, oni ne samo da nisu bili realizirani, nego je osobno doživljavao i mnoge osobne nepravde, pa i uvrede. Njegovo je životno djelo - udžbenik, po mnogim osobinama i priručnik (am.: Handbook, njem.: Handbuch): "Živčane bolesti", koje je doživjelo još tri izdanja: 1951., 1957. i 1963., uvijek bitno obnovljeno i prošireno. Pripremljeno i predato za tisak bilo je 1973. g., nažalost, ne i objavljeno, i peto izdanje. Godinama je ta knjiga, za njegova života, pa i kasnije, značajno utjecala na razvoj hrvatske, ali također i neurologije susjednih slavenskih naroda. U toj izuzetno savjesno i znalački pripremljenoj knjizi prikazao je mnoge važne detalje, od kojih će neki tek kasnije pokazati svoj puni značaj. Usporedbom razvoja svjetske neurologije kao znanosti i praktične medicinske struke, te smještavanjem primarijusa Glavana u tokove hrvatske neurologije, dobiva se prava slika o intelektualnoj i moralnoj veličini čovjeka i njegova djela, te njegova značenja za nacionalnu medicinsku znanost. Tako se i jedna od najmlađih grana neurologije, kao uže područje struke u razvoju, "neurologija ponašanja", može nazrijeti već u drugom izdanju njegove knjige, u kojoj je posvetio problemima psihičkih funkcija u neurologiji, za ono vrijeme, relativno mnogo prostora. Po tome, kao i po mnogim drugim elementima, Glavan pripada ne samo vodećim liječnicima svojeg vremena, nego i rijetkim vizionarima u hrvatskoj medicini, pa današnji analitičar njegova cjelokupnog djela dolazi do obveznog zaključka, da ga je njegovo djelo nadživjelo.

neurologija; neurološke znanosti; hrvatska neurologija; neurologija ponašanja

nije evidentirano