hrvatski

Pedagoško-didaktičke kompetencije učitelja u radu s djecom sa specifičnim teškoćama učenja

Sintagma specifične teškoće učenja koristi se za učenike koji unatoč uredno razvijenim kognitivnim sposobnostima i odsustvu drugih teškoća (vida, sluha, govora, motorike, emotivnih smetnji ili pedagoške zapuštenosti) imaju teškoće u čitanju (disleksija), pisanju (disgrafija) ili računanju (diskalkulija). Rad s ovim učenicima predstavlja izuzetno zahtjevnu zadaću za učitelja, ne samo zbog posebnosti nastavnih metoda, već i zbog toga što se teškoće katkad generaliziraju na cjelokupno ponašanje učenika, proglašava ga se neodgovornim, lijenim i nezainteresiranim za školu. Ignoriranjem teškoća, stalnim isticanjem negativnosti, nepružanjem mogućnosti za afirmacijom, negativnim vrednovanjem, pritisak okoline se često povećava, a područje neuspjeha, osim akademskog, širi se i na emotivne teškoće, te socijalne, a ponajprije uključuju nemogućnost uspješne interakcije s vršnjacima. U tom kontekstu zahtjevi za dodatnim kompetencijama učitelja više su nego očiti.

specifične teškoće učenja; disleksija; disgrafija; diskalkulija; kompetencije učitelja; metodičke specifičnosti

nije evidentirano