hrvatski

Regulatorni sustav genetski modificiranih organizama u Europskoj Uniji

Ovaj rad ima multidisciplinarni pristup, jer živimo u biotehnološkom stoljeću koje razmatra utjecaj biotehnologije na okoliš, na ljudsko društvo, na prevladavajući svjetonazor. Navedeno svoj epilog ima u pravu (međunarodnom, nacionalnom).Ozbiljna opasnost prijeti od potencijalnog udruživanja biotehnologije i informatičke tehnologije sa liberaliziranom globalnom trgovinom.Tako biotehnologija (kao „spoj“ kemije, biokemije, biologije i inžinjerstva) sa raznolikim i neizvjesnim, visoko rizičnim djelovanjem, tehnikom genetičkog inžinjerstva može kopernikanski mijenjati smisao života, značenje roditeljstva, zaštite okoliša, zaštite zdravlja, općenito mnogih vrednota koje su etablirane kao civilizirani dosezi i koje su generacije baštinile. Ovo stoga što razvoj znanosti i tehnologije sve više zadire u sve pore života ljudi, njihova otkrića donose mnogo dobroga, ali uz mnoge opasnosti. Stoga je nužno iznalaziti optimalni regulatorni sustav, koji će utvrđivati „pravila igre“ za sve dionike. Danas smo svjedoci zlouporabe liberalnog kapitalizma kada se na pijedestal stavlja "profit pod svaku cijenu" u ambijentu globalizacije (svjetsko tržište), te se promiču, bolje nameću, centralizacija i odlučivanje bez legitimiteta, a da se ignorira demokratizacija i vladavina prava. Jedno od najaktualnijih pitanja jest tko kontrolira hranu, kao jednu od strateških svjetskih "sirovina", jer navedeno jest u korelaciji sa tko upravlja svijetom, tko ima stvarnu moć kreiranja novog svjetskog poretka. Na taj način, između ostalog, prvenstveno su ugrožena je demokracija kao i ljudska prava i temeljne slobode.Pojavnost genetskog inžinjeringa kao važno regulatorno pitanje interesantno je pratiti u institucionalnom konstitucionalnom inžinjeringu EU. Drugim riječima, tko, kada, kako i gdje i dr. treba odlučivati o tako važnoj materiji. Tako su regulatorni odgovori prisutni u europskoj stečevini prava, prvenstveno u primarnom zakonodavstvu, odnosno u osnivačkim ugovorima. Vremenom je sazrijevala ideja oko potrebe sve detaljnijeg reguliranja GMO, ali sa tendencijom centraliziranog odlučivanja na razini EU, na štetu država članica. Drugim riječima ugrožena je primjena načela supsidijarnosti, a onda i proporcionalnosti, jer važnost lokalnog, regionalnog i državnog, sigurno je značajna, stoga što se i najveći broj potreba potrošača (prehrana, zdravlje i dr.) zadovoljava na tim razinama. Rezultat ove regulacije je bujanje raznovrsnih institucija koje svojim nadležnostima i djelovanjem trebaju s jedne strane promicati proizvodnju i trgovinu hrane, a s druge strane, iznalaziti kontrolu potencijalnih pogubnosti, kroz mjere in favorem efikasnosti poslovanja, ali i demokratskih procedura, te koje će biti ekološki osjetljive. Ovim radom daje se suptilna analiza propisa i pojavnosti (prakse) oko GMO problematike, prvenstveno na razini EU, ali i u Republici Hrvatskoj. Ukazuje se na stanje de lege lata, te upravo na tim spoznajama, kroz preporuke sugeriraju se rješenja de lege ferenda.Ukazuje se na prepoznavanje problema kopernikanskog raskrižja oko nove prijetnje ekosistemu, ali i ugrožavanja zdravlja, sve u ambijentu globalizacije, a onda i centralizacije, na štetu lokalizacije i uljuđenosti. Nema relevantnih događanja, a da ista nemaju svoj epilog u pravu. Ovdje je to slučaj sa autopoietskim pravom. Istraživanje je rezultiralo "Preporukama" sortiranim kao: Pravno "reoblikovanje“ materije genetičkog inžinjerstva na europskoj razini i načelo supsidijarnosti ; Značaj "provjere i ravnoteže“ u kontekstu generičkog inžinjerstva ; Konstitucionalizacija prokreativnih prava te njihova povezanost sa najvišim vrednotama hrvatskog ustavnog poretka ; Preoblikovanje "krnjeg" načela transparentnosti politike genetičkog inžinjerstva u RH. Tako "amerikanizaciju" sa top down regulacijom, trebalo bi korigirati/nadopuniti jačim uvažavanjem načela supsidijarnosti i bottom up regulacije. U prilog navedenom jedino ide politika koegzistencije konvencionalnih, organskih i GMO usjeva koja je, po pravnom uređenju, na razini preporuke jer, jedino se u tom sustavu prepoznala vrijednost i značaj regionalnog i lokalnog djelovanja te države članice imaju „prostor“ prilikom kreiranja politike koegzistencije. Također načelo participiranja je minimalizirano jer je ograničeno na određen broj predstavnika iz država članica zavisno o kojem tijelu je riječ. Politika genetičkog inženjerstva zahtijeva ponovno premišljanje i „podjelu zadataka“ u odnosu EU i države članice, a u svakom slučaju postupanje na osnovu načela supsidijarnosti.U cijelom „procesu“ potrebno je pobrinuti se za potrošače te zaštiti njihova prava.Oni su krajnji korisnici GMO proizvoda, te kao tzv. ciljana skupina, svakako bi trebali imati šansu utjecati, već u ex ante regulatornoj fazi, na oblikovanje rješenja. Naravno da također im se mora omogućiti ex post vrednovanje, da mogu reagirati na koristi/štete i na taj način aktivno participirati u regulatornom sustavu oko GMO. Konstitucionalizacija prokreativnih prava te njihova povezanost s najvišim vrednotama hrvatskog ustavnog poretka obuhvaćaju ljudska prava i temeljne slobode koje treba promicati i štititi, a odnose se na GMO problematiku spadaju u tzv. prokreativna prava i to u osobna prava na osnovu slobodnog odlučivanja. Konstitucionalnim djelovanjem omogućuje se međusobna provjera nositelja vlasti uz, naravno, efikasno djelovanje iste. Takvim načinom postiže se kvalitetno i odgovorno djelovanje nositelja vlasti, učinkovita dioba vlasti, zajamčenost nezavisnog djelovanja sudstva te, u konačnici, autopoietična lokalna samouprava kao najbolji pokazatelj zadovoljnosti građana životom. U skladu s navedenim, može se pozvati na najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, odnosno konkretno na: zaštitu prava čovjeka – kao osnovica djelovanja državnih i drugih tijela, ali i odnosa među pojedincima u državi ; vladavinu prava – kao ideal ideje konstitucionalizma i temeljno načelo odnosa između vlasti i onih kojima ona vlada ; i očuvanje prirode i čovjekova okoliša – kao jedno od ključnih pitanja održivog razvoja u suvremenom svijetu. Preispitivanje pravnog sustava genetičkog inženjerstva u Republici Hrvatskoj upućuje kako prilikom harmoniziranja hrvatskih propisa sa acquis communautaire, što se odnosi na uredbe i smjernice, je došlo do "kronološkog" poremećaja. Druga stvar koja je manjkava u hrvatskom zakonodavstvu genetičkog inženjerstva jest način odabira, vrste pravnog propisa (zakon i/ili pravilnik i sl.) kojim se "preuzima" određena materija, imajući u vidu pravnu prirodu smjernice.Inkorporiranje uredbi koje razrađuju postupak odobrenja GM hrane i GM hrane za životinje te sljedivost i označavanje istih, također nije bilo lege artis. Dakle, pogreške su se dogodile, opet, po dvije osnove – nomotehničkoj i kronološkoj. U tzv. zaključnom razmišljanju cijelih preporuka može se ukratko reći kako se u politici genetičkog inženjerstva nisu uzela u obzir opća načela pravnog sustava EU, odnosno konkretno načelo supsidijarnosti koje po svom statusu ima položaj predustavnog „pravila igre“ te bi trebalo biti polazišna osnova postupanja kada je riječ o odnosu nacionalnog i nadnacionalnog. Pravni akti, u kojima se ista načela pojavljuju, imaju samo značaj deklaracije. Osim navedenog načela, i načelo participativne demokracije je u kategoriji općih načela te, u tom smislu, je „predustavno“ pravilo i cijeli postupak genetičkog inženjerstva zahtijeva preoblikovanje i novi oblik ustrojstva temeljen na spomenutim načelima. Osim toga, naglasak treba biti i na riziku percepcije, odnosno na osobnoj „spoznajnosti“ potrošača o GM hrani jer vlastitim, „top down“ oblikovanjem nositelji državnih funkcija mogu očekivati zadovoljne potrošače što će, u konačnici, utjecati na ukupnu kvalitetu života u zajednici. Disertacija čini sustavnu analizu europskih i hrvatskih pravnih propisa koji se odnose na materiju GMO-a. Detaljnom analizom iznesena je osnovna pravna problematika te su i iskazane temeljne preporuke koje bi išle u svrhu poboljšanja sustava. U hrvatskom pravnom sustavu disertacija predstavlja polazište za daljnja istraživanja i proučavanja.

Europska Unija; regulatorni sustav; GMO; korisnici; smjernice; bio pravo

nije evidentirano