hrvatski

Ovisnost o igrama na sreću: pedagoška prevencija i resocijalizacija

Ovisnosti o igrama na sreću (kockanju) ne pridaje se značaj kao ovisnostima o drogama, alkoholu ili pušenju i često se društveno relativizira, iako u podjednakoj mjeri vodi prema samodestrukciji ličnosti. Suvremena socijalna pedagogija usmjerava se sve više prema novim ovisnostima (kockanju i igrama na sreću, internetu, seksu, adrenalinu ...), zbog evidentne istovrsnosti ponašanja i sličnim posljedicama kod različitih tipova ovisnosti: odgojnim, psihološkim i socijalnim. Uz porast broja ovisnika o kockanju, posebno u skupini učenika/adolescenata vežu se: povećana ponuda, društveni kontekst, vrijednosna konfuzija, pad morala i porast socijalne nesigurnosti. Razvoj ovisnosti o igrama na sreću, bez obzira na individualni proces, ima više etapa, a one se razlikuju s obzirom na faze i posljedice. Uz čimbenike rizika, važno je poznavati i zaštitne čimbenike koji utječu na pojavu kockanja u ranoj dobi kao i etiologiju ovisnosti. Rezultati istraživanja pokazali su da je kockanje i druge nove ovisnosti uvjetovano slabljenjem odgojnih utjecaja obitelji, suvremenog (urbanog) načina života i različitih društvenih utjecaja koji potiču takova ponašanja. Ako znamo da se kao primarni izvori socijalizacije ističu: obitelj, škola i vršnjačke skupine, važnost roditeljske uloge u prevenciji ovisnosti o igrama na sreću mijenja se od upravljanja prema ulozi savjetnika u životu adolescenata, gdje su stilovi roditeljstva, komunikacija i obiteljsko ozračje bitan čimbenik razvoja. Kao drugi važan izvor prosocijalnih normi, kulturnih vještina i normi ponašanja ističe se škola, koja ima značajnu protektivnu ulogu za učenike/adolescente, dok su vršnjačke skupine važne u izgradnji osobnosti i samopoštovanja. Uz primarne preventivne programe, u ovoj fazi pristunosti ovisnosti o igrama na sreću među mladima, potrebna je i sekundarna prevencija u funkciji ranog otkrivanja rizičnih ponašanja, kako ono ne bi došlo do stupnja ovisnosti, kao i tercijarna prevencija: (dijagnostika, supstitucija, kompenzacija, subvencija), prema rehabilitaciji i resocijalizaciji ovisnika (socijalnopedagoške intervencije). U ovom kontekstu pedagoška prevencija kockanja odnosi se na kontinuum od preventivnog, preko kurativnog do terapijskog poimanja i odnosa prema novim ovisnostima, represivnih i permisivnih pristupa, u kojima kroz partnerske i suradničke odnose škole, obitelji i drugih čimbenika možemo poticati aktivniji pristup i očekivati bolje rezultate.

kockanje; pedagoška prevencija i resocijalizacija; obitelj; škola

nije evidentirano