hrvatski

Od Peruška do otvorenog sustava

Ova je monografija nastala u povodu nedavna obilježavanja (2011.) nekih bitnih događaja vezanih za rad istaknutoga istarskoga književnika, publicista, prosvjetnog, kulturnog, društveno- političkog i znanstvenog djelatnika Tone Peruška (1905. – 1967.). Navršilo se 50 godina otkako je utemeljena pulska Pedagoška akademija, prva visokoškolska ustanova na hrvatskom jeziku u Istri. Prošlo je 50 godina od izlaska njegove knjige Materinski jezik u obaveznoj školi (Specijalne didaktike), prve metodičke monografije koja obuhvaća sva tada relevantna područja nastave materinskog jezika i književnosti i o čijoj popularnosti govori podatak da je doživjela šest izdanja. Navršilo se i 45 godina od Peruškovih skripta Nastava o zavičaju kojima je učinio bitan, u hrvatskim okvirima pionirski, korak – uveo je poseban predmet u visokoškolsko obrazovanje – nastavu o zavičaju. O tome da je Peruško i te kako bio u pravu uvodeći načelo zavičajnosti u nastavu hrvatskog jezika i književnosti svjedoče ugledni hrvatski metodičari koji su, oslanjajući se o Peruškova stajališta, nastavili njegovim putem. I sam godinama promičući zavičajnost u nastavi, Stjepko je Težak na tragu Peruškova shvaćanja nastave o zavičaju rekao: „Ulazak u opću nacionalnu svjetsku kulturu nije normalan ako se jedna stepenica preskače, tj. ako se mimoilazi zavičajna kultura. Dijete svjesno kulture svoje uže sredine lakše će i s izoštrenijim kriterijima prihvaćati tekovine opće kulture.” Dragutin Rosandić, utemeljitelj Zagrebačke metodičke škole, također se zalaže za primjenu načela zavičajnosti u književnom odgoju i obrazovanju: „Načelo zavičajnosti primjenjivat će se i pri obradi književnih stvaralaca koji su podrijetlom, životom i radom vezani za određenu sredinu (pokrajinu ili mjesto). Tako će se pratiti udio pojedinih hrvatskih pokrajina i gradova u stvaranju hrvatske književnosti. Učenici će osmisliti kulturno i umjetničko nasljeđe svoga zavičaja i svoga nacionalnog ambijenta.” Budući da Odsjek za kroatistiku na Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli baštini ostavštinu Tone Peruška (ne samo što je zavičajna književnost zaseban kolegij na diplomskom studiju jezika i književnosti nego je nastava o zavičaju integrirana i u mnoge studijske kolegije, a osnovana je i katedra za metodiku hrvatskog jezika i književnosti koja nosi njegovo ime), odlučili smo ovom monografijom pokazati da su Peruškove metodičke ideje i stajališta o nužnosti provođenja nastave o zavičaju i danas aktualni. Kad je riječ o člancima uvrštenim u ovu knjigu, dio je, pod istim ili nešto izmijenjenim naslovima, već objavljen u domaćim i stranim časopisima i zbornicima, neki od tekstova predstavljeni su na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima, neki su preuređeni, a neki se objavljuju prvi put. Monografija je podijeljena na dva dijela. Prvi dio, Na tragu načela zavičajnosti Tone Peruška, donosi dvije skupine priloga: u jednima se raspravlja o Peruškovu načelu zavičajnosti i na nj se oslanjaju, a drugi proizlaze iz toga načela nadograđujući ga prihvaćanjem specifičnosti istarskog višejezičnog i višekulturnog prostora i temeljeći se na rezultatima suvremene metodičke znanosti i provođenja teorije interkulturizma. Posebnost ove monografije očituje se u novom shvaćanju pojma zavičajne književnosti. U njoj se, naime, zavičajna književnost određuje i prema tematskoj pripadnosti određenoga djela i prema pripadnosti autorovu rodnom kraju. To u konkretnom slučaju znači da istarsku zavičajnu književnost čine sva djela koja obrađuju temu istarskog zavičaja, neovisno o jeziku kojim su pisana, te autora koji su rodom iz Istre, neovisno o tome kojim se jezikom (ili idiomom određenoga jezika) služe u svojim književnim ostvarenjima. To znači da zavičajnu književnost čine djela pisana hrvatskim standardnim jezikom i mjesnim idiomima čakavskog narječja, talijanskim standardnim jezikom i mjesnim idiomima (istrovenetskim dijalektom), slovenskim standardnim jezikom i mjesnim idiomima primorske skupine narječja te ostalim jezicima nacionalnih manjina koje žive u Istri (crnogorskim, rumunjskim, albanskim, bošnjačkim, srpskim i dr.). Polazeći od tih stajališta te, što treba posebno istaknuti, od rezultata empirijskih istraživanja, monografija donosi primjere interpretacije (metodičke modele) književnih djela istarske književnosti pisanih hrvatskim, talijanskim i slovenskim jezikom u sklopu suvremenih metodičkih sustava (npr., projektna nastava). Pokazane su mogućnosti interpretacije glagoljskog spomenika Istarski razvod, romana Fulvija Tomizze Materada i romana Marjana Tomšiča Šavrinke. Drugi dio monografije, Suvremeni metodički sustavi u nastavi hrvatskog jezika i književnosti, donosi primjere interpretacije (hrvatskih i svjetskih) književnih i jezičnih sadržaja u sklopu korelacijsko-integracijskog, problemsko- stvaralačkog, komunikacijsko-komparativnog, multimedijskog i otvorenog metodičkog sustava. Predočene su interpretacije male prozne vrste s Dalekog istoka – zen-priča, zatim hiperteksta, novele Sluga Jernej i njegovo pravo Ivana Cankara, Gorskog vijenca Petra Petrovića Njegoša i romana Skroviti vrt Luke Paljetka, a jedan se primjer odnosi na primjenu računala u nastavi jezika i književnosti. Vrijednost tih metodičkih modela proizlazi iz dvojakog ishodišta: teorijskog i praktičnog. Oslanjajući se o suvremene metodičke teorije srednjoškolske nastave jezika i književnosti, primjenu teorije interkulturne komunikacije te provjerenu mogućnost primjene u jezičnom i književnom odgoju i obrazovanju, oni donose primjere interpretacije koji su na tragu osuvremenjivanja jezičnog i književnog odgoja i obrazovanja. S jedne strane svjesni toga da je zavičajnost u srednjoškolskom jezičnom i književnom odgoju i obrazovanju zanemarena, a s druge da je u metodičkim publikacijama premalo konkretnih metodički osmišljenih primjera/modela obradbe jezičnih i književnih sadržaja u sklopu suvremenih metodičkih sustava, metoda i oblika, monografiju Od Peruška do otvorenog sustava ponajprije namjenjujemo srednjoškolskim nastavnicima jezika i književnosti. Nadamo se da će im ovaj naš nepretenciozni doprinos rješavanju navedenih problema poslužiti kao inspirativan i poticajan materijal za vlastiti stvaralački rad u nastavi i izvannastavnim te izvanškolskim aktivnostima bez obzira na to u kojem kraju (regiji) oni radili. Monografija je također namijenjena studentima kroatistike koji će u njoj moći naći putokaz za prve korake u složenom procesu jezičnog i književnog obrazovanja primjenjujući načelo zavičajnosti i suvremene metodičke sustave u svom budućem nastavničkom radu.

metodika; interkulturalizam; zavičajna nastava

nije evidentirano