hrvatski

Povijest uvođenja hrvatskoga jezika u službenu i uredovnu uporabu u vrijeme bana Josipa Šokčevića

Proglašenje hrvatskoga jezika službenim i diplomatskim, kao i postupci i povijest njegova uvođenja u službenu i uredovnu uporabu, najuže su skopčani s povijesnim i političkim djelovanjem i odlukama Hrvatskoga sabora iz godine 1861. i razdobljem banovanja hrvatskoga bana Josipa Šokčevića (1861. - 1867.) koji je također predsjedao sjednicama navedenoga Sabora. Nakon manje-više neuspjelih pokušaja Hrvatskoga sabora da razriješi navedeno jezično pitanje godine 1845. i 1847., Listopadska je diploma 1860. pružila dobar temelj za njegovu aktualizaciju, a Hrvatski će ga sabor godine 1861. rješavati najzad sustavno i zakonski, ponajprije u poznatome članku 58. O narodnom jeziku, koji u st. 1. proglašava hrvatski jezik za službeni jezik u svih strukah javnoga života; u st. 2. percizira da se to odnosi na jezik državne komunikacije, Sabora, skupština i svih državnih tijela i službi; st. 3. proteže to načelo na učevne zavode, muške i djevojačke, više i niže škole kao i privatne škole i društva; a st. 4. zahtijeva primjenu hrvatskoga jezika u crkvenim ustanovama svih vjera i njegovu provedbu u matičnim knjigama. Dakako da su pravila novoustrojenih ustanova i onih u osnivanju, Akademije, programi gimnazije, realke, trgovačko-obrtnih i pučkih škola, dodatno ozakonjivali i propisivali uporabu hrvatskoga jezika. Dobivši zakonsku podlogu hrvatski je jezik postupno, ali sigurno osvajao sva područja državnoga, institucionalnoga i javnoga života, zahvaljujući djelotvornosti Hrvatskoga sabora iz godine 1861. i Šokčevićevoj banskoj politici.

Hrvatski jezik; Listopadska diploma 1860.; Hrvatski sabor 1861.; Članak 58. O narodnom jeziku.

nije evidentirano