hrvatski

Vjernici laici: neiskorišten društveni i crkveni potencijal u Hrvatskoj

U radu se obrađuje problematika uloge i mjesta vjernika laika u hrvatskoj Crkvi u posljednjim dvama desetljećima. Hrvatski vjernik laik prije dvadesetak godina nije jednak današnjemu. U tom vremenu dogodile su se velike promjene u odnosu na vjernike laike i njihovu ulogu u Crkvi i društvu u Hrvatskoj. S jedne strane, vjernici laici posjeduju veće znanje o Crkvi, kršćanstvu i ulozi vjere u javnom životu, a velik broj njih stekao je crkveno-teološko obrazovanje na teološkim učilištima u Hrvatskoj koje su spremni upotrijebiti u društvenom i crkvenom životu. Riječ je o velikom potencijalu koji je nedovoljno iskorišten. S druge strane, u društvenom, a dijelom i u crkvenom životu otvorile su se mogućnosti angažmana kršćana kao vjernika laika. Riječ je o specifično hrvatskoj situaciji koja se znatno razlikuje od primjerice situacije u drugim europskim zemljama sa snažnom kršćanskom, odnosno katoličkom tradicijom. U Hrvatskoj još uvijek kod vjernika laika prevladava pozitivno ozračje za suradnju između klerika i vjernika laika. Rad je podijeljen u tri dijela. Prvi dio pod nazivom »Specifično hrvatska situacija« prikazuje i kratko analizira početni zanos u prvom desetljeću (1992. - 2002.), ukazujući na određene važne pozitivne čimbenike, poput okupljanja na općem planu, ustrojavanja Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske Biskupske Konferencije, obnavljanja postojećih i osnivanja novih udruga i društava vjernika laika. Nadalje, ukazuje se na velike mogućnosti teološko-crkvenog obrazovanja vjernika laika, mogućnosti zapošljavanja vjernika laika u Crkvi i društvu te na svojevrstan neuspjeh kršćana u politici. Drugi dio pod nazivom »Potencijal koji je pritajen« bavi se pitanjem: Kako tom velikom potencijalu vjernika laika omogućiti ostvarenje kako u crkvenom tako i u društvenom životu. Službeni socijalni nauk Crkve, posebice Kompendij socijalnog nauka Crkve (2004.), inzistira na formaciji vjernika laika, osobito za društveni angažman. U tom kontekstu, a imajući u vidu također hrvatsku crkvenu situaciju, autor ukazuje na potrebu za većim angažmanom na crkvenoj razini kako bi se omogućila vjernicima laicima nužno potrebna izobrazba na etičko-moralnoj razini koja je vrlo važna za njihov veći angažman u društvu. U trećem dijelu pod nazivom »Vjernici laici su spremni na suradnju« na temelju empirijskog istraživanja Supsidijarnost u hrvatskom društvu autor pokazuje da među hrvatskim vjernicima laicima postoji dobra volja i za suradnju u crkvenom životu. Istraživanje pokazuje da većina vjernika laika ima povjerenje u svećenike, posebno one s kojima više komunicira, to jest župnike i da je jedan dio vjernika laika spreman preuzeti određene odgovornosti u životu župne zajednice te da je spreman aktivno sudjelovati u nekim segmentima crkvenoga života. U radu se potvrđuje teza da hrvatski vjernici laici posjeduju potencijal i spremnost za suradnju u crkvenom životu koji nisu dovoljno iskorišteni.

vjernici laici; specifično hrvatska situacija; socijalni nauk Crkve; formacija vjernika laika; supsidijarnost; supsidijarno ozračje

nije evidentirano