hrvatski

Institut sv. Augustina ("Frintaneum") u Beču i pitomci iz Bosanske ili Đakovačke i Srijemske biskupije

Carski i kraljevski viši institut pri sv. Augustinu za izobrazbu svjetovnih svećenika, u historiografiji najčešće nazivan Frintaneum ili Augustineum, djelovao je više od stoljeća (1816.-1918.) kao poslijediplomska institucija posvećena obrazovanju svećenika s područja Austrijskoga Carstva, a kao najviša takva obrazovna institucija u državi smatran je "rasadnikom" obrazovanoga klera za potrebe dijeceza cijele zemlje. Zbog uske povezanosti s vladajućom dinastijom i bečkim dvorom Institutu se opravdano pripisuje i uloga formiranja crkvene elite lojalne državnim strukturama i interesima vladajuće dinastije. Autori na primjeru Bosanske ili Đakovačke i Srijemske biskupije, iz koje je na Institut tijekom više od stoljeća njegova djelovanja odaslan znatan broj svećenika (njih 26) propituju utjecaj Instituta na znanstveno i političko formiranje svećenstva. Pritom pokušavaju odgovoriti na dva glavna pitanja: koliko su intelektualno i duhovno formiranje svećenstva na Institutu sv. Augustina i uspjeh na studiju doprinijeli individualnim karijerama u crkvi i državi, ali i razvoju pojedinih dijeceza? Koliko je, na primjeru navedene biskupije, Institut sv. Augustina postigao svoj cilj rasadnika visokoga klera lojalnoga interesima države i vladajuće dinastije? Predstavljajući studij pitomaca iz Đakovačko-srijemske biskupije u Beču na temelju dosad uglavnom nepoznatih podataka u zapisnicima Instituta i analizirajući njihovu društvenu i političku djelatnost u kontekstu njihova formiranja tijekom studija zaključuje se da je studij na Institutu za svećenstvo Bosanske ili Đakovačke i Srijemske biskupije prvenstveno predstavljao znanstveni temelj za preuzimanje profesure na Biskupskom sjemeništu i liceju u Đakovu, kao i da nije presudno utjecao na formiranje pojedinačnih političkih stavova.

povijest visokoga školstva; intelektualni transferi; povijest elita; Institut sv. Augustina; Bosanska ili Đakovačka i Srijemska biskupija; Josip Juraj Strossmayer

This work has been fully supported by Croatian Science Foundation under the project 4919