hrvatski

Utjecaj različitih metoda na kvalitetu izolarine DNA

Deoksiribonukleinska kiselina, DNA je genetski, nasljedni materijal prisutan u stanicama organizama svih živih bića, od najjednostavnijih do najsloženijih. Obično je vrlo teško izdvojiti i pročistiti kvalitetnu DNA iz žitarica zbog pojave polisaharida, proteina i DNA, kao inhibitora polimeraze kao što su tanini, alkaloidi, te polifenoli u ekstraktima. Ciljevi ovoga istraživanja bili su utvrditi kvalitetu i koncentraciju izolirane DNA iz biljke pšenice koristeći tri različite metode izolacije. Kvaliteta izoliranih DNA izmjerena je na spektrofotometru, tako što su izmjerene apsorbance na 260 i 280 nm. Omjeri absorbanci (A260/A280) su se kretali u rasponu od 1, 92 (CTAB metoda), do 1, 73 (BIOBASIC metoda). Najveća koncentracija DNA dobivena je primjenom CTAB metode i to 2280, 75 ng/ μl, zatim 2800 ng/μl primjenom SDS metode i najmanja koncentracija je dobivena BIOBASIC metodom (484, 5 ng/μl). Sve tri metode su se pokazale učinkovitima za izolaciju DNA iz lista biljke pšenice te se mogu koristiti ovisno o svrsi daljnjeg istraživanja.

DNA ; izolacija ; pšenica ; spektrofotometrija

nije evidentirano