hrvatski

Učinak hipertermičke kemoimunoterapije na karcinomatozu peritoneuma u miševa

Uvod i cilj: Peritonejska karcinomatoza (PK) je prognostički izrazito loš znak i čest uzrok smrti u bolesnika s karcinomom debelog crijeva i želuca, kao i drugih gastrointestinalnih i ginekoloških zloćudnih tumora. Drugi problem je izrazito visok rizik PK za vrijeme operacije uznapredovalog tumora, kad se tumorske stanice “otkidaju” od površine tumora koji je zahvatio i serozu trbušnog organa u kojem je nastao, pa nastaje tzv. jatrogena PK. Imajući u vidu činjenicu da je medijan preživljenja pacijenata s PK 2, 2 do 8, 8 mjeseci, a petogodišnje preživljenje manje od 2%, pokušavaju se iznaći terapijski kao i profilaktički modaliteti koji bi eventivno i kada nema znakova PK suzbili ili barem usporili nastanak i razvitak PK. Izvješćima u literaturi manjka objektivnost i primjeren broj ispitanika. Dakle, cilj nam je bio na jedinstvenom animalnom modelu inducirane PK u miša istražiti i usporediti valjanost raznih oblika lokoregionalne kemoimunoterapije i hipertermičke intraperitonejske kemoterapije (HIPEC). Materijal i metode: Miševima soja CBA smo u trbušnu šupljinu uštrcavali tumorske stanice i na taj način izazivali PK. U takozvanom prevencijskom modelu miševima smo sedam i tri dana prije unosa tumorskih stanica ip uštrcavali MBO (IL-2 i biljni iscrpak CDL), te neposredno nakon unosa tumorskih stanica vršili ispiranje trbušne šupljine fiziološkom otopinom zagrijanom na 37 ili 430C (hipertermička obrada) te potom dodavali citostatike (doksorubicin, cisplatin, mitomicin i 5-FU) pojedinačno ili u kombinaciji. U takozvanom terapijskom modelu, uz imunomodulatore koji su davani prije uštrcavanja tumorskih stanica, peti dan nakon njihovog unosa, kad se već razvila PK, uštrcavali smo citostatike pojedinačno ili u kombinaciji, i pri tome ispirali trbušnu šupljinu fiziološkom otopinom zagrijanom na 37 ili 430C. Pratili smo preživljenje životinja i nuspojave koje se javljaju uz različite oblike liječenja. Rezultati: Izvrstan prevencijski protutumorski učinak (doslovce potpuno 95-dnevno preživljenje, bez znakova PK u žrtvovanih životinja) pokazala je kombinacija CDL-a i doksorubicina. Među terapijskim modelima upada u oči da je doksorubicin lijek izbora sam ili u kombinaciji s CDL-om, 5-FU i cisplatinom, uz pojačani učinak izazvan hipertermijom. Zaključci: U prevenciji i liječenju PK vrlo dobri rezultati se mogu postići kombinacijom hipertermije, doksorubicina i biljnog iscrpka CDL-a. Kad se rabi hipertermija i kombinacija citostatika valja sniziti doze lijekova kako bi se izbjegle ili bar smanjile nuspojave, a zadržao antineoplastički učinak. Naravno, za provjeru ovih rezultata potrebne su opsežne kontrolirane kliničke studije više kooperativnih grupa.

hipertermija; kemoimunoterapija; peritonejska karcinomatoza; miš

nije evidentirano