hrvatski

Tehnologija telekomunikacijskog prometa II

Tehnologija prometa proučava promet kao sustav i proces prijevoza i/ili prijenosa različitih prometnih entiteta (putnika, robe, informacija) putem različitih prometnih mreža (facilities network). Efektivna izgrađenost mrežne infarstrukture i efikasno funkcioniranje prometnog sustava (transporta i telekomunikacija) preduvjet su i ključni čimbenik suvremenog gospodarstva i društva u cjelini. Obuhvat i kompleksnost sustava transporta i telekomunikacija takvi su da ih se mora proučavati s više motrišta analize, pri čemu prometno inženjerstvo i tehnologija prometa treba dati ključan doprinos. U sklopu znanstvenog područja tehnoogije prometa, na Fakultetu prometnih znanosti proučava se opća i posebne tehnologije prometa diferencirane prema "predmetu transporta" ili vrsti "prometnice". Tako tehnologija telekomunikacijskog prometa (teletraffic) proučava zakonitosti, odnosno načela, metode, pravila i postupke u telekomunikacijskom prometu, gdje je prometnica - telekomunikacijska mreža, a predmet transporta su različiti modovi informacija (govor, tekst, podaci, slika). Prometno-inženjerska analiza i sinteza temelje se na sustavnom pristupu, poznavanju tehnike telekomunikacija, prometne ekonomike i prava, te drugih podržavajućih disciplina (simulacije, primjena računala i dr.). Činjenica da su "rubna područja" tehnoogije prometa sustavni dijelovi drugih znanstvenih disciplina ("electrical and mechanical engineering" i dr.) ne može dovesti u pitanje matičnost i samostalnost znanstvenog područja i disciplina unutar tehnologije prometa. Dakako, sustav telekomunikacija treba proučavati i kao sustav "električnih komunikacija" ili elektromagnetski sustav ; kao specifičan i vrlo važan gospodrski (poslovni) sustav i sl. Prihvaćanje općega sustavnog pristupa i metodologije omogućuje pritom komplementarno korištenje doprinosa drugih disciplina i područja. Navedene napomene čine se potrebitima kako bi se izbjegle moguće nedoumice glede predmeta istraživanja, metoda, pojmova i općenito skupa znanja koje treba obuhvatiti tehnologija (telekomunikacijskog) prometa. U "embrionalnoj" su fazi razvoja važni dijelovi sadržaja tehnologije prometa istraživani kroz "eksploataciju", odnosno "eksploataciju i organizaciju" ili pak kao dio klasičnih tehničkih inženjerskih disciplina. Valja očekivati da će sazrijevanjem tehnologije prometa biti sve manje nedoumica i nejasnoća. Udžbenik "Tehnologija telekomunikacijskog prometa II" obuhvaća dio problematike telekomunikacijskog prometa što se proučava prema nastavnom programu Fakulteta prometnih znanosti. Podrazumijeva se predznanje iz osnova telekomunikacijskog prometa, odnosno opće tehnologije prometa i podržavajućih disciplina: operacijskih istraživanja, teorije prometa, tehnike telekomunikacija i dr. Materija je izložena u sedam poglavlja s posebnim dodatkom "Rekapitulacija temeljnih pojmova telekomunikacijskog prometa". Poglavlja su: 1. Znanstvenostručna uporišta tehnologije telekomunikacijskog prometa 2. Ustrojstvo javnih telekomunikacija i posebni funkcionalni sustavi 3. Sustavna analiza strukture telekomunikacijske mreže 4. Modeliranje prometnih tokova u mreži 5. Prometno-tehnološke značajke ISDN-a i BISDN-a 6. Tehnologija obavljanja usluga i organizacija službi 7. Kvaliteta i sigurnost telekomunikacijskog prometa U udžbenik nisu uključeni sadržaji vezani za "radiopromet", odnosno tehnologiju prometa putem "pokretne telekomunikacijske mreže" te neke druge tematske jedinice koje se posebno proučavaju (tarifiranje, kontrola i inspekcija i dr.). Prateći primjeri i zadaci za vježbu razrađuju se u posebnoj zbirci zadataka i vježbi. Udžbenik je ponajprije namijenjen studentima FPZ PT smjera te inenjerima u praksi za proširenje i osvježenje znanja.

tehnologija telekomunikacija; struktura telekomunikacijske mreže; ISDN

nije evidentirano