hrvatski

Maslinarstvo u Kaštelima

U radu je dan kratak pregled maslinarstva u Kaštelima, s početnim saznanjima iz antičkih vremena kada su se maslinarska djelatnost, uzgoj vinove loze, bajame i smokve vjerojatno mogli usporediti s praksom drugih rimskih zemalja. Dolaskom na Jadran, Hrvati djelomično preuzimaju rimsku mediteransku poljoprivrednu praksu i šire uzgoj žitarica čijoj su kultivaciji bili vičniji (pšenica, ječam, zob, raž, proso). Premda je bilo pokušaja poticanja pa i nametanja sadnje maslina, računa se kako se tijekom niza narednih stoljeća, sve do pojave Zottija (1897) i Bulića (1921) koji započinju sustavno promicati maslinarstvo i uljarstvo kod nas, u uzgoju maslina primjenjivala zastarjela praksa. Iako maslina u Kaštelima sigurno nije dostigla gospodarsku važnost vinove loze, njezin značaj je velik i trajan. U prilog tome svjedoče stoljetna stabla maslina, kao i smještaj Maslinarske stanice upravo u Kaštelima, što pokazuje kako su Kaštela ipak bila središte maslinarstva na širem splitskom području. Danas su u Kaštelima prepoznatljivi procesi ponovnog oživljavanja maslinarstva, kako obnovom maslinika na terasama podno Kozjaka, tako i podizanjem novih suvremenih maslinika u samom polju. Uz tradicionalno dominantnu sortu Oblicu, u novim maslinicima pojavljuju se Lastovka i Levantinka, ali i introducirane sorte Leccino, Pendolino i Picholine. Takav uzgoj masline sve više dobiva značajke suvremenog plantažnog uzgoja, uz primjenu pune agrotehnike.

maslina; Kaštela; Oblica

nije evidentirano