hrvatski

Aspekti društvene svijesti istočne Hrvatske o ekološkoj proizvodnji i potrošnji hrane

Ispitivanje javnog mnijenja vezano uz stavove o konzumiranju ekoloških prehrambenih proizvoda provedeno je kao dio projekta „Eco Horty Lab“. Istraživanje je provedeno metodom telefonske ankete na uzorku od 400 slučajno odabranih kućanstava s područja Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Brodsko-posavske županije. Uzorak je bio stratificiran po županijama i raspodijeljen tako da je omjer ruralnog i urbanog stanovništva bio u odnosu 50:50. Anketirane su isključivo punoljetne osobe a u svakom je kućanstvu anketirana osoba koja je najviše zadužena za nabavku hrane i/ili donosi odluke o kupovine. Za ¾ ispitanika pojam „ekološka hrana“ označava hranu proizvedena bez pesticida, umjetnih gnojiva i bez genetskih modifikacija, a za trećinu ispitanika radi se o „domaćoj“ hrani. Najviše ispitanika (31, 5%) rijetko kupuje ekološke proizvode, a sljedeći po učestalosti je odgovor „nikad ili gotovo nikad“ (24, 8% ispitanika). Oko 20% ispitanika izjavilo je da ju sami proizvode, a „češće nego povremeno“ 14, 3% te „redovito“ tek njih 4, 5%. Međutim, što se tiče učestalosti kupovine ekoloških proizvoda, nisu utvrđene nikakve razlike među ispitanicima po određenim socio- demografskim skupinama (npr. između različitih stupnjeva obrazovanja, radnog statusa i sl. Najviše ispitanika, točnije njih 35, 7% izjavilo je da barem povremeno kupuje ekološki proizvedeno povrće, zatim voće (njih 23, 7%), mlijeko i mliječne proizvode (njih 13, 3%), kruh i žitarice (12, 3%), a utvrđeno je da stanovnici gradskih sredina značajno više od onih iz seoskih barem povremeno kupe sve navedene proizvode, osim meda kojeg kupuju podjednako. Takva hrana najčešće se kupuje na tržnicama, Utvrđeno je da velika većina čini to zbog percepcije da su oni zdraviji od onih proizvedenih na konvencionalan način, a glavni razlog nekupovine takvih proizvoda je previsoka cijena. Stav da su oni zdraviji i ukusniji od onih proizvodenih na konvencionalan način je raširen među svim ispitanicima, koji su i inače iskazali generalno pozitivan stav prema eko- proizvodnji i eko-proizvodima. Općenito govoreći, čini se da ispitanici nemaju povjerenja u deklaracije ekoloških proizvoda, polovina ih sumnja da velik broj tako označenih proizvoda zapravo nisu ekološki. Slično razmišljanje je vezano i označavanje eko- proizvoda pri čemu 49, 3% ispitanika smatra da oni nisu adekvatno označeni, a daljnjih 19% da je to tek djelomično. Oko 80% ispitanika iz različitih razloga deklarativno podupire lokalne proizvođače ekološke hrane, a svoje poznavanje ekološke tematike većina ispitanika procjenjuje kao solidno. Ekološka proizvodnja je kompleksno pitanje koje zadire u svijest kako proizvođača teko i potrošača, s tendencijom odgovornog i etičkog ponašaju prema ljudima i prirodi. Ekološki osviješten proizvođač pridonosi očuvanju zdravlja ljudi i zdravlja okoliša. Ekološki osviješteni kupac pridonosi opstojnosti ekoloških proizvođača i tako se krug održivosti zatvara.

ekološka hrana ; proizvodnja i potrošnja ekološke hrane

nije evidentirano