hrvatski

Nasljednopravna načela Općeg građanskog zakonika u praksi hrvatsko-slavonskih ostavinskih sudova

Uvođenje Općeg građanskog zakonika predstavljalo je prekretnicu u društveno-gospodarskom i pravnom razvoju Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Početno neprihvaćanje OGZ-a, dijelom uvjetovano neustavnim načinom njegova uvođenja, doskora je prevladano te je njegov značaj u pravnom životu Hrvatske vrednovan uglavnom pozitivno. Nasljednopravno uređenje OGZ-a ipak je bilo na stalnom udaru kritike, naročito ona njegova načela koja su predstavljala suprotnost do tada uobičajenom postupanju kod nasljeđivanja. Riječ je o načelu neposrednog sveopćeg sljedništva i načelu jednakosti pravnih subjekata neovisno o spolu. Ovim dvama načelima uspostavljeno je jedinstveno nasljednopravno uređenje jednako za sve osobe i za sve stvari. To znači da se, u odnosu na prijašnje feudalno pravo, nije radila razlika u nasljeđivanju nekretnina i pokretnina, odnosno da nije bilo važno je li ostavitelj imovinu koju ostavlja iza sebe stekao samostalno ili ju je naslijedio. Ujedno, prilikom nasljeđivanja više nije bilo važno je li ostavitelj žena ili muškarac, odnosno kojeg su spola nasljednici. Problem prihvaćanja ovih načela može se odrediti još uže kao nevoljkost u prihvaćanju ženskog prava nasljeđivanja nekretnina. Kroz ostavinske spise hrvatsko-slavonskih sudova može se pratiti na koji način su ostavitelji izbjegavali žensko pravo nasljeđivanja različitim raspolaganjima inter vivos i mortis causa što upućuje na zaključak da se, unatoč stalno prisutnim kritikama, može govoriti o prilagođavanju pravnom sustavu uspostavljenom OGZ-om.

Opći građanski zakonik; nasljedno pravo; načelo obvezatnosti neposrednog sveopćeg sljedništva; načelo ravnopravnosti pravnih subjekata neovisno o spolu; ostavinski sud; Kraljevina Hrvatska i Slavonija

nije evidentirano