hrvatski

Srednje i niže plemstvo u širem zadarskom zaleđu od polovice XIV. do polovice XV. stoljeća

U radu se analizira politička, društvena i gospodarska zbilja srednjega i nižega plemstva širega zadarskoga zaleđa u drugoj polovici XIV. i prvoj polovici XV. stoljeća. Prostorno je riječ o području od obale Jadrana do Zrmanje, visoravni Bukovice te Skradina i Krke, koje je u doba uspostave i trajanja anžuvinskog sustava vlasti u osnovi bilo organizirano u Lučku županiju (do tada je istoimena županija bila manjega teritorijalnog opsega), jedinstvenu sve do uspostave mletačke vlasti nad jednim njezinim dijelom tijekom drugog desetljeća XV. stoljeća. Sačuvana vrela o tom području svjedoče bolje i sustavnije od ikojega drugog područja Kraljevine Hrvatske (izuzevši dakako područja obalnih gradskih općina). Riječ je ponajprije o dokumentarnim vrelima, spisima nastalim djelovanjem kaptola kao vjerodostojnih mjesta, koji su javno djelovali te izdavali, zapisivali i ovjeravali sve vrste javno-pravnih i privatno- pravnih poslova. Življa djelatnost kaptola sukladna je širem procesu reorganizacije kraljevske vlasti u Dalmaciji i Hrvatskoj za Ludovika I. Anžuvinca, a do danas su najbolje sačuvani spisi Zadarskoga kaptola, dok su spisi ostalih kaptola (Ninski, Kninski, Skradinski) sačuvani uglavnom samo u tragovima. Uz kaptolske osobito su za istraživanje bitni i općinski bilježnički spisi, ponajprije oni zadarski, a potom ninski i šibenski, te različite isprave javne provenijencije i državni kancelarijski akti. Na osnovi analize vrela i relevantnih historiografskih radova koncipirala se glavna hipoteza istraživanja. Prema njoj je kraljevskom afirmacijom i reorganizacijom vlasti u Kraljevini Hrvatskoj, za srednje i niže plemstvo posebno značenje dobio rod, kao osnovna struktura okupljanja tog plemstva. Štoviše, društveno se poimanje roda tijekom druge polovice XIV. stoljeća redefiniralo, a pripadnost rodu postala je bitna pravno-identifikacijska odrednica toga plemstva. Tijekom, a osobito nakon prve polovice XV. stoljeća rod je izgubio prijašnje društveno značenje za plemstvo, no time se nije umanjio ugled i položaj plemstva. U tom kontekstu osobito je bilo zanimljivo motriti položaj srednjega i nižeg plemstva i pripadnost rodu, njihova prava i ugled, međudruštvenu povezanost i gospodarsku potkovanost s obzirom na strukturu roda te najposlije različite stupnjeve samoidentifikacije plemstva. Sukladno koncipiranim hipotezama strukturiran je i sam rad. Nakon uvoda te pregleda rabljenih vrela, relevantnih historiografskih radova i povijesti Kraljevine Hrvatske s naglaskom na šire zadarsko zaleđe u istraživanom razdoblju, iznesen je teorijski okvir razvojnih tendencija plemstva hrvatskih i u tom smislu srodnih područja ponajprije poljskih i ugarskih. Pritom su osobito bitnima bili zaključci mađarske medievistike, s obzirom da su Ugarska i Hrvatska pripadale području vlasti istog vladara te dijelile načelno isto društveno uređenje, dok su se iz poljske medievistike izdvojili metodološki pristupi istraživanju položaja plemstva, ali i njihovoj kritici. Upravo na tim teorijskim postavkama tražila se potvrda iznesenih hipoteza. Stoga se u drugoj cjelini pozornost posvetila »historijatu« niza rodova (genus, generatio, de genere, starohrvatski pleme) uočenih pri istraživanju, kako bi se neposredno utvrdio suodnos položaja plemstva i pripadanja rodu, ali i društveni, politički i gospodarski ugled pojedinih plemićkih rodova toga doba. Također se posredno kroz ispitivanje »historijata« rodova, za neke od njih koji prije polovice XIV. stoljeća nisu činili širu zajednicu krvnih srodnika, naziru obrisi njihova prijašnjega društvenog položaja. »Historijat« plemićkih rodova ponajprije se motrio kroz nekoliko ključnih momenata s obzirom na reorganizaciju kraljevske vlasti u Hrvatskoj za Ludovika I., sukobe na području zadarskoga zaleđa između pristaša i protivnika kraljice Marije i kralja Žigmunda i s tim u svezi pristajanje uz Ladislava Napuljskog te uspostavu mletačke vlasti i podjele do tada jedinstvene Lučke županije. U sljedećim tematskim cjelinama pozornost se ponajprije usmjerila k analizi društvenoga položaja srednjega i nižeg plemstva zadarskog zaleđa. U trećoj cjelini promatrao se položaj plemstva s obzirom na središnju vlast (kraljevsku i mletačku) i upravno-teritorijalno uređenje te vlasti u Kraljevini Hrvatskoj, a u četvrtoj cjelini plemstvo s obzirom na iskaze rodovske solidarnosti i kohezije. U potonjoj se cjelini tako potanje razmatrala solidarnost plemićkih rodova u slučajevima dovođenja u pitanje plemićkoga statusa pojedinaca ili s obzirom na slučajeve krvne osvete, promatrala se sveza srednjega i nižeg plemstva s patrimonijem te sveza s nizom različitih zemljišnih transakcija, odnosi unutar obitelji i pripadnika istog roda te odnosi među plemićima pripadnicima različitih rodova. Najposlije se motrila interakcija srednjega i nižega plemstva s obalnim gradskim općinama. U završnoj cjelini do tada izneseni zaključci motrili su se s obzirom na pripadnost plemstva određenim krugovima identiteta (identitet županije, »svete krune Ugarske Kraljevine«, »plemstva dvanaest plemena«), sukladno kojima su se tražili obrisi političkoga pejzaža i programa plemstva Kraljevine Hrvatske, napose širega zadarskog zaleđa. U zaključnim razmatranjima utvrđivao se okvir iznesenih hipoteza i istraživačkih pitanja. Osobito se naglasila znakovitost doba oko polovice XIV. stoljeća, kad je položaj plemstva širega zadarskog zaleđa promijenjen s obzirom da je središte društvenog života tog plemstva postao rod, a pripadnost rodu najbitnija i gotovo isključiva identifikacijska odrednica. Za takve promjene bila je presudna kraljevska vlast, odnosno njezina reafirmacija i potom administrativna reorganizacija u doba Ludovika I. Anžuvinca. Kraljevskim nastojanjem ponajprije su izjednačena i unificirana prava svih plemića, uveden je red u vlasničke odnose s obzirom na ius regium, a identificiranje plemstva preko roda dobilo sasvim novo značenje. Istodobno je djelovanje plemstva, kao političkog subjekta Kraljevine, svedeno u okvire obnovljenih i unaprijeđenih institucionalnih odrednica, ponajprije županija. Vjerojatno su najdublji odraz na plemstvo imale kraljevske odredbe o jednakosti plemstva, što je na području širega zadarskog zaleđa plastično vidljivo s obzirom na to da su svi plemići doista imali jednaka prava te se među njima ne može naći trag neke izdvojene ili privilegirane grupe plemstva. S obzirom na to tijekom druge polovice XIV. stoljeća i prve polovice XV. stoljeća osnove identifikacije plemstva širega zadarskog zaleđa bili su rod i šira zajednica teritorijalno organiziranog plemstva. Položaj plemića trajno je afirmiran i osiguravan solidarnošću i kohezijom rodovske zajednice formirane ponajprije oko zaštite patrimonijalnog posjeda. Istodobno su rod i zajednica bili svojevrsna zaštita plemićkih uzusa i običaja Hrvata. Tijekom prve polovice XV. stoljeća, sukladno promjeni postojećih društvenih prilika i nestankom trajne aktivne uloge ugarskoga i hrvatskog vladara, značenje patrimonija za rod uglavnom nestaje te traje proces nestanka kohezije i raspadanja rodova na plemićke obitelji. No, pritom je »historijska« pripadnost rodu i dalje za plemstvo nosila određenu društvenu težinu i ugled. U kontekstu širih društvenih razvojnih prilika istraživanje je potvrdilo značaj roda kao osnovne strukture okupljanja plemstva, osobito za srednje i niže plemstvo. Uz posebnosti karakteristične Kraljevini Hrvatskoj, potvrđeno je i da su razvojne tendencije položaja srednjega i nižeg plemstva u načelu odgovarale onima u Ugarskoj, no da se te tendencije u Kraljevini Hrvatskoj mogu pratiti s odmakom od 40-ak godina, sukladno kasnijoj uspostavi aktivne Anžuvinske vlasti, nego u Ugarskoj. Najposlije je kao okvir za buduća istraživanja predloženo da je spomenute posebnosti društvenog položaja hrvatskog plemstva potrebno sagledati s obzirom na doba nestanka aktivne vlasti Arpadovića i potpune vlasti banova Šubića u Hrvatskoj, što bi omogućilo potpunije i jasnije sagledavanje razvojnih tendencija hrvatskoga plemstva.

druga polovica XIV. i prva polovica XV. stoljeća; srednje i niže plemstvo; plemićki rodovi; ugarski i hrvatski kralj; Mlečani; plemićka prava i običaji; rodovska solidarnost i kohezija; politički program hrvatskog plemstva

nije evidentirano