hrvatski

Evaluacija mjera aktivne politike zapošljavanja 2009. i 2010. godine u Hrvatskoj

Ovo izvješće donosi evaluaciju učinka programa Aktivne politike zapošljavanja u ingerenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz 2009. i 2010. godine. Promatrani ishod kroz koji se evaluira učinak je vjerojatnost da se polaznik mjere nalazi u evidenciji HZZ-a kao nezaposlena osoba nakon što je mjera završila. Učinkovitost je analitički procijenjena korištenjem tehnike uparivanja (matching) ishoda polaznika i njima sličnih nezaposlenih osoba koje nisu sudjelovale u mjerama. Evaluacijom je obuhvaćeno pet mjera za koje je bilo moguće izraditi uparivanje: sufinanciranje zapošljavanja mladih bez radnog staža, dugotrajno nezaposlenih i starijih osoba, zatim programi financiranja obrazovanja za nepoznatog poslodavca te mjere (su)financiranja zapošljavanja u javnom radu. U evaluiranom razdoblju izdaci i obuhvat aktivnih politika zapošljavanja bili su u porastu, iako Hrvatska bitno zaostaje u financiranju APZ za europskim zemljama. Kvazieksperimentalni evaluacijski rezultati ne ukazuju na snažne efekte pohađanja programa za polaznike. Sufinanciranje zapošljavanja u bilo kojoj od evaluiranih mjera pokazuje pozitivan učinak unutar dvije godine od kraja sudjelovanja, iako se prednost smanjuje vremenom, a postoji vjerojatnost da je efekt precijenjen uslijed selekcije zapošljivijih sudionika od strane poslodavca. Mjera obrazovanja za nepoznatog poslodavca u prvoj godini po završetku smanjuje vjerojatnost izlaska iz nezaposlenosti, a polaznici unutar dvije godine nemaju ili imaju tek minimalno manju vjerojatnost nezaposlenosti nego što bi imali da se nisu obrazovali kroz mjeru. Međutim, mjere obrazovanja učinkovitije su kod osoba bez srednje škole, koje dolaze iz neaktivnosti i nisu izrazito dugo nezaposlene. Procjena efekta sudjelovanja u mjeri javnih radova ukazuje na povećani srednjoročni rizik nezaposlenosti za sudionike, što se dijelom može objasniti selekcijom najranjivijih u ove programe. Višu srednjoročnu vjerojatnost nezaposlenosti sudionika javnih radova u odnosu na slične osobe moguće je tumačiti i kao efekt aktivacije – naime da nisu sudjelovali u radovima oni bi (kao njima slični nesudionici) u značajnoj mjeri napustili nezaposlenost odlaskom u neaktivnost. Na kraju rada temeljem ovih rezultata procijenjena je efikasnost uloženih sredstava s obzirom na broj osoba koje nisu u nezaposlenosti uslijed participacije u mjerama.

aktivne politike zapošljavanja; evaluacija; propensity score matching; Hrvatska

nije evidentirano