hrvatski

Utjecaj usmenoknjiževnih tekstova na stvaralaštvo Augusta Šenoe

U vrlo raznolikom stvaralačkom opusu kojim je usmjerio razvojne pravce hrvatske književnosti tijekom sedmog i osmog desetljeća prošlog stoljeća, August je Šenoa pokazao zanimanje za usmenoknjiževnu baštinu i veliku sposobnost njene kreativne primjene u stvaranju novih formi pisane književnosti. Na različitim se područjima njegove djelatnosti (publicistika, teorijske rasprave, poezija, prozno stvaralaštvo, antologije, zapisi) očituje sličan pristup usmenoknjiževnom fenomenu. Pristup usmenim tekstovima određen je estetskim gledanjima koja su tijekom 19. stoljeća u različitim europskim sredinama postepeno sve više povezivala znanstvena istraživanja i umjetničku produkciju. Kao što su u povijesnim romanima oblikovanim prema književnom modelu Waltera Scotta uvažavane spoznaje do kojih je došla historiografija, tako su i pozitivistički usmjerena etnografska i filološka proučavanja usmenih tradicijskih oblika u drugoj polovini 19. stoljeća pomogla pri postupnom napuštanju romantičkih idealizacija epskog pjesništva i kreativnijem prihvaćanju i transformativnom integriranju drugih, posebno lirskih i proznih legendarnih usmenih oblika u pisanu književnost namijenjenu obrazovanom i nacionalno svjesnom građanstvu.

August Šenoa; povijesni roman; balada; antologija; folklor.

nije evidentirano